Zarobljeni u dužničkoj zamci
15. novembar 2018
"Dođite k nama ako ste prezaduženi i ne vidite izlaz; ako Vaši dugovi rastu iako se trudite da ih smanjite ili ne znate kako platiti kredit." Onaj ko u Bonnu prizna da ne može sam izaći iz zaduženosti najvjerojatnije završi u Centralnom savjetovalištu za dugove. Šef ovog savjetovališta Henning Dimpeker, koji obavlja ovu funkciju posljednje četiri godine, objašnjava zašto sve više ljudi traži savjet od njega. "Ranije je najčešće bio samo jedan razlog prezaduživanja, primjerice kupovina nekretnina. Danas su to najčešće dva ili čak tri razloga", kaže Dimpker.
Savjetnici za pitanja zaduženosti govore i o tzv. "Big Six" uzrocima za prezaduživanje, u koje kupovina nekretnina trenutno uopće ne spada. "Glavni razlozi su danas nezaposlenost i dugoročno nizak lični dohodak. Sektor niskih plaća je jednostavno u posljednjih deset, 15 godina znatno porastao", objašnjava socijalni radnik Dimpeker. Osim toga k Dimpekeru dolaze i ljudi koji su teško bolesni, koji su se razveli ili jednostavno oni koji su živjeli iznad svojih mogućnosti. "A onda su tu još i samostalni poduzetnici koji nisu uspjeli. To su najčešće mladi usamljeni borci koji nisu imali zaposlene radnike", kaže Dimpker.
Dugo vremena su prije svega mladi koji su punoljetni dolazili k Dimpkeru, ali njihov udio se sada smanjuje. Sada su to prije svega stariji ljudi od 50 godina. A pri tome i sve više ljudi iznad 60 godina", objašnjava Dimpker. Pojam siromaštvo u starosti ne dolazi slučajno. Klasični slučaj: "Ljudi rade, ali istodobno socijalna izdvajanja se smanjuju. Oni dakle imaju posao, ali to ipak nije dovoljno da prehrane porodicu i djecu", kaže Dimpker. Prema njegovim riječima ljudi po pravilu postaju prezaduženi u nekoj kriznoj situaciji: plaća, koja odjednom izostaje, razvod ili iznenadna bolest.
Profesionalan zaštita se traži prekasno
Dok ljudi ipak pronađu put do savjetovališta za zaduženost uglavnom je već prekasno. Mnogi su već godinama bili prezaduženi i naučili su živjeti sa svojim dugovima, govori Dimpker o svojim iskustvima. "Oni onda dolaze kod nas tek kada je račun blokiran i kada više uopće nemaju pristupa svom novcu. U početnom stadiju je, kako kaže, moguće još plaćanje na rate i izvansudska poravnanja, ali kada je riječ o velikim zaduženjima onda se naprotiv radi samo još o stečajnom postupku. "Što su ljudi više zaduženi, to je i manja motivacija da se suoče sa svojom problematikom", objašnjava Dimpker.
Tu je još i jedan specifično njemački fenomen: U ovoj zemlji ljudi ne razgovaraju o novcu, a o zaduženjima tek uopće ne. "U anglosaksonskim zemljama je pitanje: 'Koliko zapravno zarađuješ?' nešto što se podrazumijeva. Ovdje je ono apsolutni tabu", kaže Dimpker. Zbog toga često ljudi, koji su se zadužili, šute iz srama. I onda čine apsolutno besmislene stvari: "Kako susjedi ne bi primijetili auto ispred vrata oni ga ne prodaju. I umjesto toga ne bude plaćena stanarina. A onda tim ljudima momentalno bude otkazan stan. No auto još uvijek stoji ispred vrata!"
Zaduženja se pretvore u začarani krug
Oko trećine zaduženih dolazi iz vlastitog nagona kod Dimpkera, trećina jer ih je na to natjerala obitelj ili prijatelji i onda još trećina jer su uredi za zapošljavanje ili socijalni radnici hitno savjetovali taj korak. Onda se u prvim razgovorima radi najprije o osiguravanju aktualne životne situacije. "Najvažnije je uvijek zadržati stan. Ako je neko postao beskućnik onda mi o zaduženosti uopće više ne moramo puno pričati." Sljedeće pitanje na Dimpkerovom dnevnom redu je: Jeste li platiti struju? Šta je sa zdravstvenim osiguranjem? "Upravo je kod porodica od velikog značaja da mogu živjeti u toplom stanu. A kod hronično bolesnih da imaju pristupa minmalnoj zdravstvenoj zaštiti", kaže on.
A šta može uraditi politika kako bi se ponovo smanjio broj zaduženih u narednim godinama? "Preventivno se obratiti grupacijama stanovništva koje se nalaze u prijelomnoj situaciji. I bolje umrežiti savjetovanje o zaduženosti!" To treba značiti: Savjetnici za pitanja dugovanja trebaju raditi skupa u jednom timu sa savjetnicima za pitanja ovisnosti. Henning Dimpkers navodi njegov omiljeni primjer: "Jednostavno nema smisla bez terapije osloboditi dugova nekoga ko je ovisnik o igrama na sreću jer će on u kratkom roku imati ponovo nove dugove."