Zapostavljeno selo na granici dva bh. entiteta

„Svi smo se vratili. Vratili smo imovinu, ali mnogi od nas i dalje žive vani, gdje rade, a ovdje dolaze na odmor. Živi se nekako od ovo malo zemlje, a o toj entitetskoj granici i ne mislimo. Samo struju plaćamo općini Ugljevik, a sve ostale komunalije plaćamo u Teočaku. U toj općini smo i zdravstveno osigurani", kaže Mevludin Mumbašić, stanovnik istoimenog sela - Mumbašića.

Nije više kao što je bilo

Sjedimo na škrtom suncu u dvorištu njegove kuće. Kafu je skuhala supruga Azra, a okupile su se i komšije da vide šta se događa. Raduje ih činjenica da ih se sjetio Deutsche Welle jer, kažu, najčešće osjećaju da su zaboravljeni od svih.

Tu je i Mevludinov otac Jusuf, koji se uspješno oporavlja od moždanog udara. "Sad je puno bolje, ali još ne mogu dobro na noge. Bio sam i po bolnicama dok su me htjeli držati. Rekoše, idi kući, pa šta bude s tobom. I eto, čuvam se, paze me moji najbliži. Najbolje je kod svoje kuće. Nije više kao što je bilo, ali selo je složno. Imamo struju, vodu, telefon, asfalt", ističe Jusuf Mumbašić.

Oduvijek su Mumbašići bili jedan od zaseoka Teočaka. Vjerske obrede i mektepsku nastavu ovdje obavlja Berdihan ef. Hadžić. On povremeno dolazi iz susjednog sela Jasikovac, gdje djeca Mumbašića idu u školu.

Nakon rata, zbog nemara „crtača granica“, ovaj zaseok od tridesetak kuća ostao je u drugom entitetu. Povratak je počeo 1. juna 1998. godine, nakon što je jedna italijanska humanitarna organizacija obnovila kuće, koje su bile minirane tokom rata.

Kuće su nam napravili Talijani

O povratničkim problemima, o politici, mještani nerado govore, ali tvrde da u selu danas ima života, djece i omladine. Danas im najviše nedostaje posao, ono od čega se živi, kako kažu. Nadaju se da će doći bolje vrijeme u kojem će država „konačno funkcionirati“.

Tako misli i Haris Mujezinović, koji je prije rata radio u Hrvatskoj. Nakon izbjegličkog života i boravka u inostranstvu, vratio se u rodno mjesto kao penzioner. "Kuće su nam napravili Talijani, nisu ovi naši Bosanci, ni jedni ni drugi. I to su nam napravili kuće od pedeset kvadrata i hvala im na tome. Svi smo nekad imali velika imanja sa kućama i pomoćnim objektima. Ljudi su kasnije ponovo dograđivali, kako je ko mogao", priča Haris Mujezinović i dodaje da u cijelom selu tri čovjeka dobijaju platu. "Jedan je zaposlen u Elektroprivredi, imamo jednog inspektora u općini i jednog zaposlenog u 'komunalcu'. Neko ima penziju, neko radi zemlju, nekome pomognu iz inostranstva", ističe Mujezinović.

Mevludin Mumbašić ovdje hrani porodicu. Preživljavaju od poljoprivrede, ali i od drugih, zanatskih poslova. Djeca rastu, školuju se, a svi zajedno čekaju neko bolje vrijeme. "Nije za sve kriva ova ekonomska kriza. Rat je rat i to je vrijeme kad je sve naopako i sve moguće. To je prošlo, ne ponovilo se. Šta je sad? Niti nas političari vode kako treba niti mi možemo kako treba raditi i živjeti," zaključuje Mevludin Mumbašić.

Autor: Emir Musli

Odgovorna urednica: Marina Martinović