Zapadni Balkan nije nikome prioritet | Politika | DW | 12.07.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Zapadni Balkan nije nikome prioritet

Samit o Zapadnom Balkanu održan u Londonu je potvrdio paradoksalnu poziciju Velike Britanije prema proširenju EU i pokazao njenu nespremnost za organizaciju takvog samita, kaže za DW politolog Adis Merdžanović.

DW: Gospodine Merdžanović, Vi ste bili skeptični prije održavanja Samita o Zapadnom Balkanu u Londonu. Rekli ste da nemate velika očekivanja. Kako sada gledate na peti po redu Samit održan u okviru Berlinskog procesa?

Sada sam još više skeptičan jer ni ona minimalna očekivanja koja sam imao nisu ispunjena. Samit je bio, može se reći, skoro katastrofalan u organizacijskom i sadržajnom smislu. Rezultati su veoma, veoma skromni.

Prvog dana Samita zvanični London je uzdrmala vijest o ostavci ministra vanjskih poslova Borisa Johnsona. Samo nekoliko sati ranije ostavku je podnio i ministar za Brexit Davis. Šta znači ova kriza britanske vlade, koja se dakle poklopila upravo sa održavanjem Samita, o poziciji Zapadnog Balkana kada je riječ o gorućim političkim problemima s kojima se suočava EU?

Mislim da ta kriza u vladi Therese May samo pokazuje koliko je engleska vlada u suštini nestabilna. Potvrdilo se ono o čemu se mnogo govorilo i ranije, a to je pitanje kako Velika Britanija uopće može, kao država koja napušta EU, organizirati Samit čiji je cilj ubijediti države Zapadnog Balkana da trebaju provesti reforme da bi mogle ući u tu EU iz koje London izlazi. Ta kritka je bila prisutna prije Samita i sve što se dešavalo tokom njegovog održavanja je samo pokazalo da Britanija, kao zemlja, nije bila spremna za jedan takav samit. Mislim da to ipak ne ukazuje na značaj Zapadnog Balkana u sklopu EU jer tu moramo posmatrati i druge faktore. No ta kriza sigurno pokazuje da Zapadni Balkan ne može biti prioritet za Veliku Britaniju uprkos tome što su nas uvjeravali posljednjih mjeseci da će ostati prioritet za Britaniju i nakon Brexita.

Adis Merdzanovic

Dr. Adis Merdžanović: Samit u Londonu nije ispunio ni minimalna očekivanja

Samo prazna obećanja

O paradoksalnoj poziciji Velike Britanije u ovom slučaju se mnogo govorilo, ali premijerka Theresa May je, što svojim izjavama tokom Samita, što konkretnom – udvostručenom – financijskom pomoći Zapadnom Balkanu, htjela poručiti da London, unatoč Brexitu, ne odustaje od Zapadnog Balkana. Kako gledate na to?

Istina je da London pokušava puno učiniti. I prije ovog Samita Britanci su organizirali puno konferencija i seminara tokom kojih su sa ekspertima razgovarali o tome šta treba učiniti i kako pomoći toj regiji. Ja sam sasvim ubijeđen da su se oni trudili da naprave nešto dobro i da pokažu da i nakon izlaska iz EU ostaju angažirani u tom regionu. Međutim mi ovdje nismo u školi i ne znači da ako se dobro trudite da će te dobiti i dobru ocjenu, dobar rezultat. Dakle možete iskazati svoju želju, kao što je to uradila gospođa May, ali to nije dovoljno. Dakle unatoč svim lijepim riječima Therese May i svih drugih koji su bili involvirani ja mislim da ništa od toga nećemo vidjeti u budućnosti.

Rekli ste da Samit nije ispunio ni minimalna očekivanja koja su postojala. Što se trebalo dogoditi da bi ga ocijenili barem donekle uspješnim?

Barem nešto konkretno, a što nije usvajanje deklaracija. Imali ste deklaraciju o međususjedskim odnosima, o nestalim osobama, ratnim zločinima, kriminalu,... međutim to su sve deklaracije. Ni u jednoj sferi niste imali ništa konkretno, da možete reći kako će to biti napravljeno, koji su sljedeći koraci, kako će izgledati monitoring u tome svemu. Nadao sam se da će biti barem neka inicijativa gdje bi se jasno reklo koji su ciljevi za narednu godinu, šta se želi postići i kako se to namjerava postići. To nismo vidjeli, a od deklaracija koje smo vidjeli ne vjerujem da će nešto biti, kao što je bio slučaj i sa većinom deklaracija sa prethodnih samita.

Insistiranje na sigurnosti nije rješenje

Jedna od glavnih tema Samita u Londonu je bilo pitanje sigurnosti. Vi ste nedavno u Vašoj analizi o odnosu Velike Britanije i Zapadnog Balkana naveli da se „prevelikim fokusiranjem na pitanja sigurnosti može našteti političkom procesu". Zašto?

Problem je uvijek koje ciljeve želite ostvariti. Ako kažete da je cilj regionalna stabilnost, ona podrazumijeva da nemate organiziranog kriminala, da smanjite mogućnost povećanih etničkih konflikata, da smanjite utjecaj drugih sila na razvoj te regije, onda je to u suštini dobra stvar. Međutim ako kažete: „to je naš najveći cilj", onda se morate pitati šta ćete uraditi sa nekom lokalnom vladom koja nije demokratska, ne pridržava se vladavine prava, možda je korumpirana, ali koja vam kaže da vam garantira sigurnost, onda imate situaciju da morate surađivati sa tim ljudima koji bi zapravo trebali provesti reforme, koji u suštini ne bi trebalo da budu na vlasti, ali ostaju na njoj jer osiguravaju stabilnost. Tim pristupom se zaboravlja jedna ključna stvar a to je da jedini mehanizam kojim možete osigurati jedno demokratsko društvo, stabilan i ekonomski prosperitetan Balkan je taj ako imate dugotrajne reforme društva, a ne neku sigurnosnu alijansu koja je napravljena od vladajućih elita. Jedino što vam treba je taj demokratski proces koji involvira sve građane i mijenja čitavo društvo da bi na koncu imali i sigurnost.

Pogledajte video 00:42

"Niko ne smije ostaviti Zapadni Balkan usamljenim"

Vi upozoravate na to da stanovništvo u regiji govori o sve većem nazadovanju u demokratiji. Pri tome to govorite o regiji u kojoj praktično ni jedna zemlja nije do kraja završila proces tranzicije i nije postala zrela demokratija. Maločas ste u drugom kontekstu govorili o kredibilitetu Velike Britanije. No gubi li ovdje EU generalno kredibilitet s obzirom na eroziju demokratije u nekim njenim članicama?

Da, to je apsolutno tačno da i EU u tom smislu ima jedan veliki problem kredibiliteta. Taj problem će postati još veći na narednom samitu koji će biti održan u Poljskoj gdje vladavina prava trenutno nije osigurana. Dakle s jedne strane EU sama po sebi ima kredibilitet ako uzmemo u obzir da se ona zalaže za te ciljeve, dakle vrijednosti demokratije. Međutim ono što se vidi u EU posljednjih godina je veoma problematično. Nije riječ samo o tome da demokratija nazaduje na Zapadnom Balkanu, ako posmatrate sve naučne indexe koji mjere demokratiju u tom regionu, već je činjenica da ste u tih deset godina, kada je dakle demokratija nazadovala, imali situaciju da su te zemlje napredovale na njihovom putu u EU. I to vam jasno ukazuje na to da taj put ka EU možda nije najbolji mehanizam da se uvede i stabilizira demokratija u tim društvima.

Slabi rezultati Berlinskog procesa 

Kako procjenjujete dosadašnje rezultate Berlinskog procesa?

Prije nekoliko mjeseci sam pokušao napraviti tabelu o tome što jest, a što nije postignuto. U suštini jedino što vidite da je postignuto jest Regionalni odbor za mlade (RYCO) koji u suštini ima za cilj da se pojača interakcija između mladih u regiji. To je jedino konkretno što je proizašalo iz Berlinskog procesa. Oni rade dosta ozbiljno i oni će sigurno imati neke rezultate. Ono što također vidite je da je dogovoreno puno infrastrukturnih projekata. Tu bi također moglo da se dogodi nešto pozitivno, ali je još uvijek pod znakom pitanja da li će to biti realizirano i kako će biti finansirano. Dakle to je pozitivno. No ako postavimo pitanje o tome što je stajalo u svim usvojenim deklaracijama, kao primjerice sa Samita u Parizu, tu se ništa nije dogodilo. I takvih primjera ima još. Mislim da je centralni problem Berlinskog procesa taj što tu postoje različiti interesi. Europa ima interes pokazati da je ona angažirana u regiji, da je podržava i da želi spojiti regiju u onim dijelovima u kojima se to može učiniti. Međutim političari iz regije imaju glavni interes da osiguraju novac za infrastrukturne projekte i stoga prelaze preko drugih inicijativa kao što je sada bila sigurnost u Londonu, ili zaštita klime u Parizu, itd. Tako da imate partnere koji imaju drugačije interese i to ne može donijeti velike rezultate.

Koga onda smatrate odgovornim?

Mislim da su u prvoj liniji odgovorne zemlje koje su to organizirale, pogotovao Njemačka koja je bila inicijator. Mislim da su koncipirale jedan proces koji sam po sebi ne može dovesti do veoma pozitivnih rezultata a možda i nije trebao dovesti do veoma pozitivnih rezultata već je samo trebao pokazati da se ostaje angažirano u toj regiji.

I Njemačka i Velika Britanije se suočavaju sa brojnim izazovima – kako na unutarpolitičkom, tako i na vanjskopolitičkom planu. Što onda možemo očekivati u budućnosti od Berlinskog procesa?

Najavljeno je da će biti održan naredni samit u Poljskoj. Vjerujem da će on i biti održan. Međutim jasno je da Zapadni Balkan nije na listi prioriteta u Velikoj Britaniji, a nije, budimo iskreni, ni na listi prioriteta Njemačke. Možemo očekivati da će biti isto kao i do sada, da će svake godine biti organizirani samiti, da će se svi lijepo slikati, ali da se suštinski ništa neće promijeniti.

Srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić je govoreći o Samitu u Londonu nediplomatski rekao da je to „predstava". Da li se to možda odnosi na cijeli proces? 

Ne bih rekao da je cijeli Berlinski proces jedna predstava. RYCO je, kao što sam rekao, bio pozitivan rezultat. Također mislim da je Berlinski proces pomogao civilnom društvu. Mislim da je ipak važno da Zapadni Balkan ostaje na agendi EU i da se o problemima na Zapadnom Balkanu diskutuje i na europskom nivou barem jednom godišnje.

Čak i ako nema suštinskih rezultata?

Da.

 

Dr. Adis Merdžanović je politololog i politički analitičar sa fokusom na Jugoistočnu Europu. Član je SEESOX-a (South East European Studies at Oxford), Centra za Jugoistočnu Europu na Univerzitetu Oxford.

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka redakcije