Zadnji na liniji odbrane od neukusa

Svake godine, kraj druge nedjelje avgusta u Nišu je rezervisan za džez. To je vrijeme kada je svaki Nišlija ponosan na svoj grad, jer on tada liči na evropske i svjetske prijestonice. Nije važno da li su pasionirani ljubitelji džeza ili srodne muzike, važna je festivalska atmosfera, kao i čitav niz drugih sadržaja za svačiji ukus, a sve u prijatnom ambijentu niške tvrđave.

Nišville Jazz Festival, međutim, svake godine bije bitku za opstanak i to iz dva razloga: festival je privatni i promoviše umjetničku muziku. „Festival je kockarski ovisnik", kaže za DW direktor festivala Ivan Blagojević, „i ne može da opstane ako ne posegne za svojim porokom. A taj porok se ogleda u tome da u januaru potpisuje ugovore sa svim izvođačima, međunarodne ugovore. Obavezuje se da će isplatiti enormne sume novca, a nema obezbijeđen ni dinar u budžetu. I onda se nada – kao i svaki kockar – da će ga poslužiti sreća, da će u foto-finišu proći i da će obezbijediti sredstva. Ta kockarska sreća nas je svih ovih godina služila, ali po teoriji vjerovatnoće uvijek može da se desi da dođe do nepredviđenih okolnosti", kaže Blagojević.

Organizacija koja zahtijeva mazohizam

I ove kao i prethodnih godina, ponovo je bilo nepredviđenih okolnosti – zlatni sponzor otkazao je aranžman i to je organizaciju prilično pogodilo. U takvim situacijama, dodaje Blagojević, „pomaže hazarderski smisao i minimum mazohizma". Festival redovno konkuriše za državnu pomoć kod ministarstava kulture, turizma i omladine. Ministarstvo kulture za Nišvil odvaja 2,4 miliona dinara, ali to je samo četiri odsto ukupnog budžeta festivala. Ministarstvo omladine je ove godine odbilo da finansira volonterski program Nišvila, iako je prethodnih godina davalo između 500.000 i milion dinara za 300 volontera iz Srbije, regiona i svijeta koji praktično iznesu cijeli festival. Ministarstvo turizma još uvek pomaže Nišvil sa četiri miliona dinara, ali, poređenja radi, Saboru trubača u Guči daje osam miliona, a novosadskom festivalu Egzit čak 35 miliona dinara.

„Nišvil je umijetnički festival i normalno je da očekujemo podršku države. Mi vodimo mitsku borbu sa neukusom i nekulturom i to je zajednički interes i naš i države. Čini mi se da smo mi na zadnjoj liniji odbrane od neukusa i rijalitija, svega onoga što gledamo na TV-u. Mi takođe generišemo značajna sredstva i gradu i državi kroz prihode koje jedna ovako velika manifestacija obezbjeđuje. Grad sada adekvatno pomaže festivalu, što ranije nije bio slučaj, a mislimo da bi država zaista trebalo da pomogne više, jer ova pomoć sada je veoma, veoma mala", kaže direktor festivala. On dodaje da bi adekvatan budžet bio oko sto miliona dinara i podsjeća da je ovogodišnji – 55 miliona.

Samo tehnički dio festivala, prema riječima Blagojevića, uzima više od polovine budžeta, a treba sačuvati novac za honorare umjetnika, jer, podsjeća, čitav smisao pravljenja festivala i jeste dovesti što kvalitetnije umjetnike. Zato je glavno snalaženje kako njih ubijediti da dođu bar za 50 odsto niži honorar nego što svuda dobiju, kako da tehnika napravi ustupke koje ne pravi nigdje, a da pritom zadovoljstvo koje imaju posjetioci glavne bine, osjete i oni na besplatnim binama. Na taj način se, ukazuje direktor Blagojević, oni i edukuju, i sutra će biti pravi konzumenti kulture.

U Nišu đuskaju na džez

Da novac nije presudan i da festival praktično kupi svakoga ko jednom dođe, pokazuje i primjer poznate holandske saksofonistkinje Kendi Dalfer. Ona će ove godine po četvrti put svirati na Nišvilu, a zbog ove godine postaje i počasna građanka Niša.

Kendi Dalfer kaže da svaki put rado dođe na festival koji se znatno razlikuje od drugih na kojima svira. „Nišvil volim zbog publike – puna je entuzijazma i zabavna je. Festival je na otvorenom, u predivnom ambijentu, a ja volim ljeti da sviram na otvorenom. Uvijek je odlično vrijeme. Obično su na džez-festivalima svi ozbiljni, a na Nišvilu đuskaju. Nišvil je jedan od mojih omiljenih festivala. Ove godine su mi ponudili manje novca za dolazak nego prije, ali sam svejedno pristala jer volim taj festival i to mjesto. A nagrada? Pa čini me ponosnom i srećnom. To je zaista lijep gest", kaže za DW Kendi Dalfer.

Veliku ulogu u dovođenju kvalitetnih izvođača imaju i sponzori festivala, a to je u slučaju Nišvila nekoliko ambasada, Francuski Institut i Delegacija Evropske unije. Marion Viau iz Francuskog instituta u Nišu ukazuje da saradnja sa Nišvilom traje već dugo i da funkcioniše kao pravo partnerstvo. „Francuski Institut finansira grupu, tj. plaća njihove honorare i prevoz do Srbije i nazad, a Nišvil plaća smještaj i hranu. Mi uvijek organizujemo još jedan koncert mimo festivala, pa ta grupa koju dovede Francuski institut obično održi koncert i u Novom Sadu. Na taj način radimo već desetak godina i zajedno se dogovaramo koga ćemo dovesti. Do sada je najpoznatiji bio Nouvelee Vague koji je došao preko Francuskog instituta", kaže Marion Viau.

Sa mirisom i ukusom juga

Tako je uglavnom i sa ostalim stranim izvođačima. Ali i domaći izvođači vole Nišvil, bez obzira na visinu honorara, pa su mnogi od njih učestvovali i više puta. Del arno bend će ove godine nastupiti odmah nakon Alpha Blondy koga zovu „Afrički Bob Marley". Jovan Matić, pjevač Del arno benda kaže da su veoma počastvovani pozivom na festival iako nisu direktno vezani za džez-muziku. „I za Niš i za našu zemlju veoma je značajno što postoji jedna ovakva manifestacija, jer je privukla mnoge velikane iz svijeta muzike. Ovogodišnji gost Alpha Blondy spada u tri najveće svjetske rege-zvijezde koje su aktivne danas. Ono što Nišvil razlikuje od ostalih festivala u regionu, jeste da ima obim i veličinu najvećih muzičkih smotri, ali, za razliku od njih, nije fokusiran na komercijalnu muziku, već na kvalitet – i džeza i svih srodnih žanrova. Takođe, činjenica da glavnu binu zapravo čine dvije bine na kojima se bez velikih pauza smjenjuju izvođači, za svaku je pohvalu", kaže Jovan Matić.

On je inače ove godine sa svojim bendom svirao i na Egzitu, i za DW ukazuje na razlike između ta dva festivala: „Egzit je etablirana, ogromna mašinerija koja sabira velika komercijalna imena i ima široku inostranu publiku – ali i podršku, kako Vojvodine, tako i Srbije, jer je postao nacionalni brend. Nišvil je nešto što nosi sasvim jedinstven 'miris i ukus' našeg juga i kao takav bi trebalo da postoji i da uživa našu podršku. Ponosni smo što je Niš doživio da takve svjetske muzičke veličine hodaju njegovim ulicama i nastupaju na njegovim binama. Sve i da se finansira iz kosmičkih čestica, trebalo bi svim srcem podržati njegov opstanak i razvoj, jer je istinski opredijeljen da podržava kvalitetnu muziku bez kompromisa, i to u eri kad je mnogima lakše da postave dva gramofona i dovedu di-džeja."  

Festival u Top 10 Evropske unije

Egzit je izabran za najbolji evropski festival zabave, a Nišvil u Top 10 Evropske unije, naravno u domenu umjetničke muzike. Prepoznat od izvođača, kako domaćih, tako i stranih, ali i publike, niški festival ne bi trebalo da nestane. Činjenice pokazuju da je Ministarstvu kulture znatno manje stalo do kulture, u odnosu na Ministarstvo turizma koje ipak vodi računa o razvoju niškog festivala. Prošle godine Nišvil je posjetilo 170.000 ljudi, a ove se očekuje 200.000. Toliko ih je primjera radi bilo prošle godine na Egzitu (ove godine 215.000).

Zbog svega toga, ne čudi što se direktor festivala bori za veći novac od države, posebno zato što sa umjetničkom muzikom ne može da izađe na slobodno tržište. „Samim tim što smo mi u Top 10 Evropske unije, trebalo bi bar da im, koliko možemo, priđemo po budžetu. Znamo da su njihovi budžeti oko 20 miliona evra, a mi ne možemo da prebacimo ni 400.000 – a imamo 130 koncerata, 16 predstava, sto filmova, 20 akademskih slikara, dvadesetak elitnih strip crtača i još mnogo toga, radionice za muzičare, program 'Džez za decu'. Sve u svemu oko hiljadu učesnika", naglašava Blagojević i dodaje da je izuzetno ponosan što se 280 muzičara prijavilo da prati časove velikih zvijezda potpuno besplatno i što se sve više mladih prijavljuje na programe Nišvil džez festivala. Jer sutra će oni biti zadnji na liniji odbrane od neukusa.