Zaboravljeno žarište

U betonari na rubu Pojasa Gaze, tik uz granicu s Izraelom je mirno. Strojevi stoje, jedini zvuk koji remeti jutarnju tišinu je zvuk motora bespilotne letjelice Izraelske vojske koji nadgleda pogranično područje. "Nekada smo s poslom započinjali već u 6 ujutro.

Sada ne počinjemo prije 12. Kroz tunele jednostavno ne dolazi dovoljno cementa", priča Abdulah Muštaha, mladi inženjer i voditelj ovog pogona za proizvodnju betona. Tunel o kojem priča je podzemni tunel koji spaja Pojas Gaze sa Sinajskim poluotokom, tj. Egiptom. No otkako je u Egiptu na vlasti vojna uprava, promet kroz tunele se drastično smanjio. I to ne pogađa samo gospodarstvo ove enklave na obali Sredozemlja nego i cjelokupno stanovništvo.

„Plan B“ ali i „Plan C“ i „Plan D“

Blokada Pojasa Gaze od strane Izraela, službeno uperena protiv vladavine islamsko-radikalnog Hamasa, najviše naravno pogađa civilno stanovništvo. Za 1,7 milijuna građana Pojasa Gaze svakodnevica prije svega znači jedno: borba za opstanak. Vladavina Hamasa i blokada Izraela u međuvremenu traje preko sedam godina. Mali poduzetnici se snalaze kako znaju i umiju. Tvrtke poput one IT stručnjaka Sadija Lozona ponajviše trpe zbog čestih nestanka energije. "Mi imamo spremne sve moguće izvore električne energije. Često struje nestane i po 12 sati i zato uvijek treba biti spreman na improvizaciju", kaže Lozon dok pokazuje ormar pun akumulatora. Pauzu si ovaj poduzetnik, čija je tvrtka specijalizirana za dizajn internetskih stranica, na može priuštiti. "Već je i ovako dovoljno teško mušterije uvjeriti u to da posao povjere nekom poduzeću iz Pojasa Gaze. Zato si ne smijemo dopustiti da posao trpi zbog nestanka struje", kaže Lozon. "Kao i svaka druga tvrtka na svijetu radimo po 'Planu A'. Normalne tvrtke naravno imaju i neki 'Plan B'. No ovdje poduzetnici trebaju i 'Plan C' i 'Plan D'", govori Lozon pola u šali, pola ozbiljno.

Nikad gore

No domaće stanovništvo sve više trpi i pod vladavinom Hamasa koji je, također nakon promjene vlasti u Egiptu, izgubio važnu podršku u susjedstvu. Vlada u Gazi nema odgovora na neizdrživu svakodnevicu stanovništva. U Ministarstvu gospodarstva Pojasa Gaze prebacuju svu krivnju na Izrael i njegovu blokadu. "Frustracija građana naspram naše vlade nije ni izbliza toliko velika kao frustracija na račun onih koji su se urotili provi nas", kaže doministar gospodarstva Hatem Avediah.

No loša gospodarska situacija nije jedino što muči stanovništvo Pojasa Gaze. Autoritativan način vladanja Hamasa, ovoj političkoj snazi je donio mnogo neprijatelja u posljednjih sedam godina. Muhamed al Dajah, vlasnik male radionica za popravak generatora na rubu grada Gaze strahuje za budućnost svoje domovine. "Meni je 76 godina ali ovako tešku situaciju još nisam doživio. Uvijek je bilo boljih i lošijih razdoblja ali ovo već traje šest, sedam godina", kaže Al Dajah. Njegova radionica je gotovo bez posla. I to ne zato jer se opskrba električnom energijom poboljšala pa nitko više ne treba generatore nego jednostavno zato jer građani više nemaju ni za gorivo za generatore pa ih ni ne koriste. "Vlada bi se morala pobrinuti da ima više posla a ne da godinama već sve stoji", žali se Al Dajah.

Strah od povratka rata

Uza sve egzistencijalne materijalne brige, stanovništvo Pojasa Gaze živi u vječitom strahu od novih oružanih sukoba. Prije nekoliko tjedana situacija je eskalirala nakon što je Izrael zračnim napadima odgovorio na ispaljivanje raketa od strane ekstremista iz Pojasa Gaze na svoje gradove u blizini granice. Primirje između Izraela i Hamasa, sklopljeno 2012. je krhkije nego ikada. Promatrači strahuju da bi manje militantne skupine u Pojasu Gaze ali i sam Hamas izlaz iz trenutne situacije mogli potražiti u eskalaciji nasilja. Nedavno su i Ujedinjeni narodi upozorili na opasnost od ponovne eskalacije sukoba. "Kriza u Pojasu Gaze nije toliko vidljiva kao drugdje. No ne možemo si dopustiti toliko dugo čekati dok situacija ne eskalira. Moramo djelovati i to brzo", kaže Robert Turner iz UN organizacije za pomoć palestinskim izbjeglicama. Stanovništvo Pojasa Gaze je u međuvremenu rezigniralo. "Trenutno živimo poput kokoši koje sa zalaskom sunca odlaze na spavanje. Ulice su uvečer potpuno puste, kao da živimo u stanju vječitog štrajka. No jedino što mi želimo je živjeti normalno kao i ostatak svijeta", zaključuje Al Dajah.

Autori: Tania Krämer/Nenad Kreizer

Odgovorna urednica: Belma Šestić