Zaboravljeni ovisnici
20. septembar 2009U Udruženju roditelja u borbi protiv ovisnosti se konstantno nastoji iznaći rješenje za pomoć ovisnicima. Ipak, mnogi roditelji nisu članovi ovog udruženja jer je mnogo onih koji se stide svoje djece ovisnika, i koji se ne žele pomiriti s činjenicom da imaju oboljelo dijete. Predsjednica Udruženja roditelja u borbi protiv ovisnosti Vera Miletić kaže, da je u rad Udruženja uključeno dvadeset članova, dok se tek sedam-osam njih redovno pojavljuje na sastancima.
Predsjednica Udruženja ističe da je ovisnicima nakon povratka s liječenja najveći problem pronaći posao. „Oni su navikli raditi u komuni, naučili su brojne zanate. Kada se vrate u grad nema posla. Jedno vrijeme izdrže ali zbog nedostatka posla, nepovjerenja građana koji ga gledaju kao ovisnika, ponovo se vrate zlu zvanom droga. Također bi i Centar za socijalni rad trebao preduzeti određene mjere“, kaže Vera Miletić.
Broj ovisnika nije poznat
Nasuprot malom broju roditelja koji javno priznaju da imaju dijete ovisnika i djeluju, u spomenutom Udruženju je i oko 500 ovisnika koji su registrovani u Centru za izvanbolničko liječenje u Mostaru i koji ovdje dolaze po metadon. U prosjeku svi imaju oko 25 godina, a ima i onih starosne dobi od 13 godina. Nažalost, to su tek registrovani ovisnici, dok su stvarne brojke onih koji su zakoračili u pakao droge, daleko veće.
Brojni građani Mostara čini se i ne razmišljanju previše o opasnostima ove društvene pojave. „Stanujem na Bulevaru. Primjećujem neke mlađe ekipe. Skupljaju se u ovim razrušenim kućama ali osjećam se sigurno, ne bojim ih se,“ riječi su jednog građanina Mostara.
Na ulicama Mostara srećemo i dvije prijateljice koje kažu da svakodnevno viđaju narkomane u određenim dijelovima grada i da se tačno zna koja su narkomanska okupljališta. „Svaki dan ih srećem. Ima ih dosta, a okupljaju se i po haremima. Mi bi najsretniji bili da to nije kako jeste, ali šta se kože?“, pričaju mlade Mostarke. “Šta ću ja?! Nemam s njima veze. Prođem pored njih i to je to“, odgovara jedna starija gospođa na pitanje šta treba učiniti kako bi se broj narkomana u Mostaru smanjio.
„Sami čuvajte djecu“
U odgojno obrazovnom lancu gdje bi najjače karike trebali biti roditelji i nastavnici, mnogo je propusta što dovodi do rizičnog ponašanja koje nerijetko rezultira narkomanijom. Ovakvih propusta svjesni su i u policiji. Ramiz Hasić načelnik Odjela za posebne namjene MUP-a HNK kaže da je zakazalo cijelokupno društvo. „Svi smo zakazali. Počevši od države, preko policije… Moje je mišljenje da su roditelji najviše zakazali. Mnogo puta sam kroz predavanja i razgovore s roditeljima rekao „Ko će čuvati vašu djecu bolje od vas samih“, naglašava načelnik Hasić.
Istražujući prosječne cijene po kojima se marihuana prodaje na ulicama, lako se može doći do zaključka kako i nije toliko čudno što mladi veoma jednostavno dolaze do ovakvih sredstava. Naime, jedan “piz” trave može se kupiti po prosječnoj cijeni od deset maraka, a nerijetko se isti može nabaviti i za manji iznos. Na gradskim ulicama su dostupne i mnogo teže droge poput heroina i kokaina, što potvrđuje i nedavna policijska akcija u kojoj je u Mostaru uhapšeno 13 osoba koje se sumnjiči da su se bavili preprodajom i rasturanjem droge.
Za kraj izdvajamo riječi ovisnika, koji je u paklu droge proveo 15 godina i iz Crne Gore došao u rehabilitacijski centar u Mostar kako bi se riješio ovog zla.
„Svaki čovjek uđe u to svjesno! Prvi put kada sam probao drogu uradio sam to svjesno. Tu je problem kod čovjeka, jer se više ne može obuzdati i sve dublje tone u narkomaniju.“
Autor: Sanel Kajan
Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić