1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Za obične ljude nema ni mira, ni budućnosti ako se ne raščisti sa ratnim zločinima

27. maj 2010

Već dvije decenije Amnesti internešenel zna za mučenja i otmice u Šri Lanki, za ubistva po nalogu vlasti, ali međunarodna zajednica nije intervenisala.

https://p.dw.com/p/NYAg
Godišnji izvještaj Amnesti internešenelaFoto: picture alliance/dpa

A ukoliko krivci ne budu kažnjeni to samo za sobom povlači nova kršenja ljudskih prava.

Istina, ima i napretka – od osnivanja Međunarodnog krivičnog suda 2002. godine sve više krivaca za ratne zločine ima razloga da strahuje da će se suočiti sa pravdom.

Put ka pravdi otežavaju politički savezi i računice oko odnosa snaga. Tako je Amnesti internešenel optužila SAD i članice EU da su u Savjetu bezbjednosti onemogućile da Izrael bude pozvan na odgovornost zbog postupaka u Pojasu Gaze. Podjednako jednostran pristup imale su azijske i afričke zemlje u Savjetu UN za ljudska prava zahtjevajući da se istraži ponašanje Izraela, ali su zaboravile na Hamas.

Velika smrtnost porodilja

Prekršaji obje strane u međuvremenu su se našli u takozvanom Goldstonovom izvještaju. U slučaju sudanskog predsjednika Al Bašira, za čije hapšenje je izdao nalog Krivični sud u Hagu, Amnesti internešenel nekim zemljama zamjera pogrešno shvaćenu regionalnu solidarnost. Tako je Afrička unija pod libijskim predsjedništvom zatražila od Savjeta bezbjednosti da se obustavi postupak protiv sudanskog predsjednika i prekine saradnja sa Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu. Međutim, primer Sudana pokazuje da za obične ljude nema ni mira, ni budućnosti ako se ne raščisti sa ratnim zločinima.

Amnesty International Jahresreport 2010 Flash-Galerie
Foto: picture alliance/dpa

U velikom broju slučajeva države nisu spremne da građanima garantuju politička, građanska, ekonomska, socijalna i kulturna ljudska prava i to može da ima smrtonosne posljedice. Tako je velika smrtnost porodilja u zemljama kao što su Sijera Leone, Peru, Burkina Faso i Nikaragva direktna posljedica kršenja ljudskih prava. Zbog diskriminacije na osnovu pola, prerane udaje, nedovoljnog prosvjećivanja i nepostojanja osnovne zdravstvene zaštite svake godine tokom trudnoće umire pola miliona žena.

Amnesti internešenel odlučnije nego ikada insistira na poštovanju ljudskih prava od strane zvaničnika. Samo tako moguće je obezbjediti dostojanstven život za sve ljude i do tog saznanja civilno društvo koje predstavlja Amnesti internešenel došlo je mnogo brže od mnogih ministara.

Autor: Ulrike Mast-Kirschning/ Nenad Briski

Odg. urednik: Svetozar Savić