Vučić više nije „patrijarhov lav“
27. august 2018
Stav Srpske pravoslavne crkve (SPC) o pitanju Kosova bi se u nekoliko riječi mogao sažeti kao zalaganje za takozvani zamrznuti konflikt. Prije nekoliko mjeseci je Sveti arhijerejski sabor SPC proklamacijom poručio da su neprihvatljivi i nezavisnost i podjela južne pokrajine.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji, prema sopstvenim riječima „nije neki vjernik", od tada do danas ponavlja da ne želi da upotrebljava teške riječi, ali da je stav crkve nerealan. Držanje SPC Vučić je označio kao „novu okolnost i tešku novost". Uostalom, posljednje ankete pokazuju da je crkva jedina institucija koja među građanima Srbije uživa veće povjerenje od predsjednika (58 naspram 54 odsto).
Pa opet, ta „okolnost" nije sputala armiju Vučićevih činovnika i tabloidnih medija da po crkvenim velikodostojnicima saspu čitav repertoar optužbi i uvreda. Zajedno sa mnogim opozicionim liderima i nevladinim organizacijama opisani su kao „bućkuriš koalicija koja pokušava da izazove nered". Posebno su se na meti našli iguman manastira Visoki Dečani Sava Janjić, koji je optužen da više nije duhovnik već političar, a slično je prošao i vladika raško-prizrenski Teodosije.
Sukob niskog intenziteta?
Vučić prije samo nekoliko mjeseci nije očekivao takvo protivljenje crkve, naročito nakon pohvalnih riječi patrijarha Irineja koji je ocijenio da „Vučić kao lav brani Kosovo". SPC je tako u nekoliko mjeseci prošla put od poznatog slogana „To lave!" do javnog sukoba sa Vučićem.
Narodni poslanik i analitičar Đorđe Vukadinović – koji je u ovoj stvari blizak ideji o „zamrznutom konfliktu" – smatra da je pretjerano govoriti o ozbiljnom sukobu Crkve i države. „Postoji tendencija kod vlasti i Vučića da te tenzije minimiziraju, ali isto tako postoje i tendencije u opoziciji da tenziju preuveličavaju, i to proglašavaju za neku vrstu rata, što je najblaže rečeno preuranjeno", kaže Vukadinović za DW.
Sukob je pokrenuo i debatu o ulozi Crkve u društvu koja se po mnogima sada direktno miješa u politički život. Te primjedbe su samo pojačane najavom formiranja nove političke organizacije, koju bi trebalo da prevodi bivši ministar Velimir Ilić. Kao budući savjetnici te organizacije koja bi trebalo da okuplja novu desnicu navedeni su i mitropolit Amfilohije i umirovljeni episkop Atanasije.
U pokušaju da spusti loptu, Vučić je u petak izjavio da „ima povjerenje u patrijarha Irineja". S druge strane, sam patrijarh i SPC preko zvaničnih kanala nisu baš revnosno uzeli u zaštitu Vučićeve kritičare u mantijama poput igumana Save Janjića.
Đorđe Vukadinović primjećuje da su pojedini istaknuti crkveni velikodostojnici „na početku nastupali pomirljivo, ali očigledno je da agresivna priroda režima nije mogla da otrpi bilo kakvo protivljenje. Mislim da Crkva zbog toga nije imala kud i da su još uvijek nevoljno morali da potenciraju ili ponove svoj stav. Tako da Crkva nije masovno ustala u odbranu svojih napadanih predstavnika, niti u prozivke Vučića i režima, ali ipak mislim da nijedna strana ne može nazad."
Kako su najglasniji kritičari Aleksandra Vučića upravo sveštena lica sa Kosova, novinar Slobodan Stupar u razgovoru za DW primjećuje da tu leži i najveća opasnost za Vučića. „Vučić se jednostavno pribojava kako bi Crkva u ovom trenutku mogla da ima dosta bitan uticaj na Srbe na Kosovu. Za njega je opasnost, i to sasvim realna, da će se Srbi na Kosovu složiti sa stavovima Crkve, i da će ta njegova ekipa koja se zove Srpska lista biti marginalizovana."
Vučić se, dodaje Stupar, plaši i da će se, „ukoliko bilo šta potpiše ili preda Kosovo, kolona Srba iseliti sa Kosova i doći u centralnu Srbiju. Prihvatio se, dakle, da riješi nešto što ne može da riješi jer je alav na vlast, i ovaj haos je posljedica te njegove odluke."
Sekularna država?
Nije novost da se SPC upliće u politički život zbog čega mnogi s pravom podsjećaju da je Srbija sekularna republika. No, po pitanju Kosova čuće se da Crkva ima legitiman interes za svetinje na tom prostoru kao i da ju je, uostalom, sam Vučić pozvao da učestvuje u famoznom unutrašnjem dijalogu.
„Potpuno je jasno da Crkva ne može ostati nijema kod ovako važnog pitanja, samo je sada pitanje koliko će jasno i glasno taj stav formulisati", kaže Vukadinović. „To što se vlastima taj stav ne sviđa je problem druge vrste na koji smo već navikli od Vučića i režima."
Da SPC u ovom slučaju nema izbora ocjenjuje i Slobodan Stupar. „Crkva prosto mora nešto da kaže u trenutku kada se predaje Kosovo. Bez obzira na sva istraživanja koja pokazuju navodno veliko povjerenje građana u SPC, oni je ipak smatraju bahatom i prebogatom, sa vladikama koje voze najbolje automobile i imaju nove dvorove. Nema u tom smislu bojazni da Srbija neće i dalje ostati sekularna država."
Opozicija je, pritisnuta svojim mukama, uglavnom podržala crkveni stav i stoga je i stavljena na isti režimski stub srama. Činjenica je da je opozicija znatno slabiji faktor od Crkve, napominje Đorđe Vukadinović, tako da je donekle i bilo očekivano da ona u većem dijelu stane na stranu Crkve.
„To nije samo solidarisanje sa Crkvom već možda više odbrana prava pojedinih crkvenih velikodostojnika, prije svega sa Kosova, da iznesu svoje mišljenje i neslaganje sa kosovskom politikom vlasti. Nije realno očekivati da će Crkva stati uz opoziciju, i to nije dobro ni za Crkvu ni za opoziciju. Ali, kao neka brana rastućem autoritarizmu i jednoumlju možda nije loše da se ti glasovi zajedno pojačaju, makar po pojedinim pitanjima", smatra Đorđe Vukadinović.
Najavljeno je i za sada najočitije preplitanje crkve i opozicije. Bivši višestruki ministar Velimir Ilić je, najavljujući formiranje nove desnice, pomenuo da će među savjetnicima tog bloka biti i mitropolit Amfilohije i umirovljeni episkop Atanasije.
Slobodana Stupara to podsjeća na doba Miloševića, kada su se u otpor uključivali akteri poput Srpske akademije nauka i umjetnosti i Crkve. „Meni to samo pokazuje da je Aleksandar Vučić već svima dodijao. Niko ga više ne voli i jednostavno svi samo žele da mu vide leđa."