„Vršnjačko nasilje“, prevencija i represija | Panorama | DW | 06.01.2016
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

„Vršnjačko nasilje“, prevencija i represija

Javnost u BiH ogorčena je brutalnostima koje su dovele do samoubistva maloljetnog Mahira Rakovca, žrtve „vršnjačkog nasilja“. Traži se hitna akcija nadležnih i privođenje krivaca.

O nasilnom ponašanju usmjerenom na djecu od strane njihovih vršnjaka, odnosno vršnjačkom nasilju, u BiH se otvorenije počelo govoriti tek nakon ubistva Denisa Mrnjavca 2008. godine. Međutim, tadašnje inicijative za promjenu kaznene politike nisu naišle na odgovarajući odjek. Od ubistva Denisa Mrnjavca, do samoubistva Mahira Rakovca, mediji u BiH su često izvještavali o ekstremnim slučajevima vršnjačkog nasilja u bh. školama.

Na nivou države BiH nema egzaktnih podataka na osnovu kojih bi se moglo zaključiti o kakvom obimu ove pojave se radi. Određena istraživanja rađena su u Republici Srpskoj (RS) 2010. godine. Ured ombudsmana RS-a za djecu tada je došao do podataka da je vršnjačko nasilje zabilježeno u 50 posto osnovnih i 60 posto srednjih škola u ovom entitetu.

Kako prepoznati da je dijete žrtva vršnjačkog nasilja?

Ključnu ulogu u ovom procesu trebali bi imati roditelji i nastavnici, odnosno profesori. Ukoliko se kod djeteta uoči odstupanje od uobičajenog ponašanja, neophodan je otvoreni razgovor, a ponekad i stručna pomoć.

Edina Mahmutović je psihologinja u sarajevskom Centru za socijalni rad. „Teško je prepoznati žrtvu vršnjačkog nasilja. Reakcije su individualne, zavisno od odgoja. Neka djeca mogu postati sasvim povučena, dok druga mogu postati vrlo agresivna. To su obično znaci da je dijete žrtva zlostavljanja. Jedno od rješenja je i jačanje uloge psihologa u školama. Imamo dovoljno stručnjaka koji bi mogli pratiti djecu tokom njihovog razvoja, ali je za prevenciju vršnjačkog nasilja potrebna i saradnja svih nadležnih institucija“, kaže Edina Mahmutović.

Direktorica Centra za kulturu dijaloga (CKD) Sanja Vlaisavljević kaže da je vršnjačko nasilje pojava koja je dugo prisutna u BiH, ali se o njoj malo ili gotovo nikako ne govori. „Tek kada se dogodi neka tragedija, pojača se propitivanje ove bolne teme. CKD već tri godine realizira projekt 'Snaga argumenta umjesto argument snage' kroz koji nastoji prevenirati vršnjačko nasilje u školama. Neodgovorno je reći da je za ovaj problem odgovorno društvo u cjelini, ali jeste veliki broj činilaca. Ako se vršnjačko nasilje dešava u školi, a sve više se dešava, onda je odgovorna škola. Ako je na ulici, a tamo je prepoznatljivo kroz sve surovije maloljetničko prijestupništvo, za to su odgovorni policija, zakonodavci i tužiteljstvo“, kaže Sanja Vlaisavljević za Deutsche Welle.

Sanja Vlaisavljević: „Škole su postale kaznionice, a pedagozi statističari“

Ona smatra da su škole postale „kaznionice i trenirališta“, i da su izgubile odgojnu komponentu. „Pedagozi su postali statističari koji bilježe neopravdane sate, nastavnici izriču kazne, često i isključenja iz škole, pa na taj način dobivamo dvostruki problem - nasilnika izbačenog na ulicu koji sada preuzima i ulogu prijestupnika. A kao prijestupnici, oni se identificiraju sa prepoznatljivim osobama iz kriminalnog miljea o kojima izvještavaju mediji. Stoga, kako god posmatramo ovo društvo, problem je mnogo veći i dublji nego što to sporadično nakon neke tragedije saznamo“, kaže Sanja Vlaisavljević.

Sarajevo Straße Leute

Javnost u BiH je ogorčena slučajem vršnjačkog nasilja u Sarajevu

Majka Mahira Rakovca Alisa Mahmutović optužila je nastavnike Međunarodne škole Sarajevo da su znali za nasilje nad njenim djetetom. Škola se oglasila saopćenjem u kojem se navodi da niko od osoblja škole nije bio upozoren da je dječak tokom školovanja u ovoj ustanovi imao probleme koji se mogu dovesti u vezu s njegovom tragičnom smrću. Udruženja roditelja traže hitnu istragu i privođenje krivaca, upozoravajući da nemaju uvid u rad stranih (privatnih) škola na području BiH.

Kako kazniti „nedodirljive“?

Slučaj se komentira i na društvenim internet mrežama. Na mnoga pitanja nema odgovora. „Zašto se čudimo da vršnjačko nasilje ostaje nekažnjeno kad naše pravosuđe ne kažnjava ni milionske krađe onih 'iznad zakona', pa čak ni ubistva koja počine? Zar ovo zlostavljanje upravo nisu uradila djeca tih, od pravde zaštićenih, roditelja? Šta su oni dobroga mogli naučiti od svojih roditelja osim da lažu, kradu, varaju i uništavaju druge zarad sopstvene koristi? Ako njihovi roditelji prolaze nekažnjeno od zakona za sva zlodjela koja čine i tolerišu, zašto se onda čudimo što i u školama imamo sve više nasilja?“, napisala je na svom Facebook profilu politička analitičarka Ivana Marić.

Javnost je posebno ogorčena što za maloljetničku delinkvenciju nema rigoroznih sankcija. Ministar unutrašnjih poslova u Vladi Kantona Sarajevo (KS) Ismir Jusko ne osporava da se u suočavanju s vršnjačkim nasiljem nadležni više bave posljedicama nego uzrocima.

Loša kaznena politika

„Naša kaznena politika je prilično loša. Mnogi počinitelji krivičnog djela vrlo brzo se nađu na slobodi. Ako je neko sa svojih 15 ili 16 godina u stanju uraditi zlo svom vršnjaku i ako zlo prođe nekažnjeno, šta možemo očekivati od tog tinejdžera da će raditi sa 22 ili 23 godine? Adekvatnom kaznom, dakle represivnom mjerom, djelovali bismo i preventivno, šaljući jasnu poruku ostalim potencijalnim počiniteljima. No, mi nemamo ni zakonske okvire za adekvatno djelovanje. Nisam za policijsku državu, ali je definitivno vrijeme da se zakooni pooštre. Nesrazmjerne kazne samo ohrabruju prestupnike“, kazao je ministar Jusko za BH radio 1 komentirajući slučaj Mahira Rakovca.

Policija Kantona Sarajevo završila je istragu, a predmet je proslijeđen Kantonalnom tužiteljstvu. U Ministarstvu obrazovanja, nauke i kulture Kantona Sarajevo tvrde da nisu bili obaviješteni o ovom slučaju, ali da će poduzeti sve aktivnosti i radnje koje podrazumijevaju ispitivanje odgovornosti.

Preporuka redakcije