„Voda je takva kakva je“

Kada su prije 15 godina saznali da im voda iz česme nije ispravna, bili su zabrinuti. Danas na još jedno istraživanje Instituta za javno zdravlje koje pokazuje iste podatke Temerinci odmahuju rukom. „Nama je i dalje u podsvijesti da je voda takva kakva je – puna arsena. Ranije smo pokušavali da nađemo neko rješenje, ali vremenom smo odustali i od kupovine flaširane vode i od raznih aparata, jer veliki su to troškovi. Sad ovu sa česme koristimo i za piće i za tuširanje i kuvanje", priča Natalija iz Temerina.

To je samo jedna od brojnih opština u Vojvodini u kojoj građani nemaju ispravnu vodu za piće. Najčešći uzrok je visoka koncentracija arsena, veoma opasnog po zdravlje. „Arsen spada u grupu kancerogenih jedinjenja i može dovesti do karcinoma bubrega, kože, respiratornih organa, sve zavisi od načina unosa", objašnjava Sanja Bijelović, načelnica Centra za higijenu i humanu ekologiju Instituta za javno zdravlje Vojvodine. Razlog više koncentracije arsena u ovom dijelu Europe je geološke prirode i povezan s taloženjem minerala nestajanjem Panonskog mora. Prema istraživanjima koje je provela Balkanska istraživačka mreža, BIRN, u Hrvatskoj je oko 173.000 građana na krajnjem istoku zemlje pogođeno povišenim koncentracijama arsena u vodi.

„Za sada nemamo naučna istraživanja o direktnoj povezanosti karcinoma bubrega sa arsenom u vodi za piće, ali je stav Svjetske zdravstvene organizacije da voda nije za upotrebu ukoliko arsen prelazi deset mikrograma po litru", kaže ona za DW.

Pročitajte i: Cijena bolesti u Srbiji

Istraživanje Balkanske istraživačke mreže BIRN pokazalo je da je u 102 grada, varošice i sela Vojvodine, sa ukupno 653.160 stanovnika nivo arsena u vodi viši od dozvoljenog – u pojedinim opštinama čak i nekoliko desetina puta viši. Na istu stvar iz godine u godinu upozorava i Institut za javno zdravlje Vojvodine, a pod najvećim rizikom je, kažu, stanovništvo Banata, dok arsena najmanje ima u sremskom okrugu. U nešto manjoj mjeri pogođeni su i dijelovi Hrvatske i Mađarske.

Čemu panika, to su „samo" standardi

Da je voda iz česme opasna po zdravlje, Natalija je saznala u školi u kojoj radi. Drugi Temerinci su uglavnom saznavali iz medija ili od komšija. Nikad nije stiglo zvanično obavještenje od nadležnih, niti nekakvo uputstvo za postupanje.

Građane bi o tome trebalo da obavijesti lokalna samouprava, kaže Srđan Rončević, profesor Departmana za hemiju i zaštitu životne sredine Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu. „Pitanje je koliko im je ta informacija plasirana na jasan i razumljiv način. Ljudima se nedvosmisleno mora reći da li je to tehnička voda ili voda za piće", kaže Rončević za DW.

Osim informacija, lokalne samouprave su dužne da građanima obezbjede i alternativni izvor snabdijevanja vodom. U Vojvodini su to najčešće eko-česme ili cisterne. „Eko-česme su filter-sistem i on, kada se zasiti, prekida svoju funkciju i ponovo produkuje zagađenje na izlazu", objašnjava Sanja Bijelović. „Ako govorimo o cisternama, one ne bi smjele da budu udaljene više od jednog kilometra od mjesta stanovanja, ali svaka cisterna predstavlja problem, jer zbog neadekvatnog upravljanja, kontrole ili rizika stajanja vode može doći do razmnožavanja mikroorganizama, pa opet može predstavljati opasnost."

U Temerinu, međutim, već nekoliko godina nema ni jednog i drugog. „Kad je stiglo obavještenje da voda nije ispravna, direktorka je bila u obavezi da nabavi cisterne koje su stajale u prizemlju i onda su djeca mogla tu vodu da koriste za piće, a ne ovu za slavine. Te cisterne su bile i na nekoliko mesta u Temerinu. Više ih nema – ni na ulicama, ni u školi", priča Natalija.

Jedino što od vodovoda redovno dobijaju jesu računi, a oni, kako kažu, nisu ništa manji zbog toga što je voda neispravna. „Smatram da to nije u redu. Oni svi govore da je to u principu ista voda koja se već decenijama pije u Temerinu, ali je onda došlo do usklađivanja naših pravilnika sa nekim stranim pravilnicima, pa čemu sad panika."

U centralnoj Srbiji stabilno

Osim arsena, uzroci neispravnosti vode u Vojvodini su i nitrati i nitriti, pa i fekalno zagađenje u javnim bunarima. „To su pojedinačni objekti iz kojih se voda sama za sebe crpi. Ona je ukusnija nego gradska, jer nije tretirana, prečišćena, ali tu imamo mikrobiološki rizik", objašnjava Bjelović. „Ako govorimo o svježem fekalnom zagađenju, tada osjetljiva populacija može da ima stomačne tegobe, promjene po koži ako je koža već osjetljiva, mogu da se jave promjene na sluzokoži, očima, nosu, problemi s mokrenjem, infekcije koje su vezane za unos vode pićem ili za kupanje u vodi."

U ostatku Srbije, pokazuje izvještaj Insituta za javno zdravlje „Batut", situacija je stabilna, a neispravnost znatno niža. „Najčešći parametri neispravnosti su oni koji mogu dovesti do izmijenjene boje, mutnoće, ali ne utiču na zdravlje. To su sve povremene pojave, dakle nisu u kontinuitetu, niti u koncentracijama koje bi bile zabrinjavajuće", kaže za DW specijalistkinja higijene u tom Institutu Dragana Jovanović.

Zabrane upotrebe vode su privremene u periodu otapanja snega ili poslije velikih padavina, kako što je nedavno bio slučaj u pirotskom okrugu.

„Ovo može u nedogled"

Uprkos svim poteškoćama, zakon kaže da se stanovništvu mora obezbjediti voda za piće. „Koliko lokalna samouprava može da ne riješava taj problem, koji su rokovi da se nešto uradi? To je zona gdje svi dižu ruke i shvataju da novca nema i da to može tako da traje u nedogled, a jasno je da se ugrožava zdravlje stanovništva", kaže profesor Srđan Rončević.

On podsjeća da je Skupština Vojvodine još 2010. godine usvojila strategiju, ali se stvari do danas nisu pomakle s mrtve tačke. „Nama se dešavalo i pri promovisanju strategije da se nisu svi vodovodi odazivali pozivu, nego su se često odazivali po partijskoj liniji – da li smiju da prisustvuju ili ne. Voda ne smije da bude partijsko pitanje, problem se mora riješavati zajedno", podvlači Rončević.

Umjesto strateškog pristupa, kaže, svaka opština na svoj način rješava problem, težeći uglavnom rješenju koje bi zadovoljilo potrebe u izbornom periodu. „Pojavi se neki stručnjak tašna-mašna, često iz inostranstva, koji nudi gotova rješenja – ključ u ruke. Čak obezbijeđuju i kredite inostranih banaka, ali ste u obavezi da kupite opremu od određenih preduzeća, često njemačkih i austrijskih, a da nije urađeno ispitivanje da li je ta tehnologija najbolja, najadekvatnija. Pri tom odluke donose oni koji se ne razumiju", kaže Rončević.

Ključ je, kaže, u odgovornosti. Kada bi bilo sankcija, bilo bi i promjena. „Ti primjeri se čuju daleko. Zamislite da imate mesaru i neko dobije trihinelu – vi ćete da odgovarate. Ako flaširate vodu i prodajete neispravnu, vi ćete da odgovarate. Tako i ako ste rukovodilac ustanove koja vrši vodosnabdevanje građana, ukoliko ta voda nije ispravna, treba i vi da odgovarate ili da rješite problem.", objašnjava novosadski profesor.

„Drugi način kažnjavanja su izbori, ali većina ljudi kad zaokružuje na izborima, nema u glavi to kakvu su vodu tog jutra popili. Do sada u svim izborima nisam stekao utisak da je neko izgubio poziciju zbog nezdrave vode", zaključuje Rončević.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android