Vikiliks: CIA špijunira iz Frankfurta

Prema najnovijim otkrićima platforme Vikiliks, Centralna obavještajna agencija (CIA) je usred Njemačke stacionirala specijalnu hakersku jedinicu koja priprema kibernetičke napade na ciljeve u Evropi, Africi i na Bliskom istoku. Vikiliks je čitavu dokumentaciju o njenom radu počeo da objavljuje pod nazivom „Kupola 7: otkrivene hakerske alatke CIA" i to kao – prema sopstvenim navodima – najobimniju dokumentaciju te vrste u istoriji. Platforma navodi da pomenuta jedinica ima ime „Grupa za razvoj inženjeringa" (EDG) i dio je odjeljenja CIA koje, sa oko 5.000 zaposlenih, radi kao Centar za kibernetičku špijunažu i nalazi se u Lengliju u saveznoj državi SAD Virdžiniji. Dokumenta o kojima je riječ potiču iz priručnika za hakere koji ima 16.000 strana i nalazi se na serverima CIA koji nisu povezani sa internetom, ali jesu sa posebno dobro obezbijeđenom intranet-mrežom zvanom DEVLAN. Tekstovi potiču iz nekoliko posljednjih godina – najnoviji iz 2016. godine.

Preuzimanje kontrole nad „pametnim" automobilima

U nekim dokumentima se opisuje kako su hakeri razvili specijalan program koji određenu seriju „pametnih televizora" firme Samsung pretvara u prislušne uređaje. Program „Plačni anđeo" TV-aparate Samsungove serije F-8000 modifikuje tako da mogu da snimaju sve razgovore u prostoriji i šalju snimke na server CIA. Televizor za to vrijeme izgleda kao da je isključen. Glavni cilj stručnjaka EDG je da obezbijede tajnoj službi pristup šiframa, podacima, internet-kamerama i mikrofonima, ali i podacima o lokaciji ciljnih osoba, te o njihovom načinu života. U njihovu djelatnost spada i uništavanje informacija na računarima.

CIA je razvila veliki broj programa koji omogućavaju očitavanje svih mogućih podataka sa mobilnih telefona, kao i praćenje komunikacije preko aplikacija kao što su WhatsApp ili Viber, bez obzira na to da li je ta komunikacija šifrovana ili ne. Dokumentacija do koje je došao Vikiliks pokazuje i da CIA od oktobra 2014. istražuje mogućnosti upada u kontrolne sisteme modernih automobila i kamiona. Tačna svrha preuzimanja kontrole nad vozilima nije navedena, ali, kako piše Vikiliks, „CIA bi mogla da upotrijebi vozila kao oružje za ubistva koja je gotovo nemoguće rasvijetliti." Iz dokumenata ne može da se zaključi koji su konkretni ciljevi takvih akcija, ali se iz njih vidi da je grupa EDG testirala svoje programe u nekoj vrsti simulatora u kojem su ciljevi računari u Velikoj Britaniji, Kini, Iranu, Saudijskoj Arabiji i SAD.

Korišćenje „tuđeg rukopisa"

Iz dokumenata može da se zaključi ponešto i o načinu rada programera stacioniranih u Frankfurtu. Njima se, na primjer, preporučuje da za Njemačku lete Lufthanzinim avionima, jer se u njima služe besplatna alkoholna pića. Tu piše i koji frankfurtski hoteli su provjereni kao sigurni za noćenje, da se novac podiže samo na bankomatima banke Dojče bank i da se prilikom napuštanja hotela dobro provjeri da li su u koferu svi ponijeti elektronski aparati. Kao povoljna okolnost se navodi i da hakeri, kada jednom stignu od Frankfurta, mogu da putuju u 25 evropskih zemalja – uključujući Francusku, Italiju i Švajcarsku – a da im pri tome niko ne kontroliše pasoš, sve zahvaljujući Šengenskom sporazumu.

Vikiliksova dokumentacija govori i o grupi „Senka", posebnoj jedinici CIA čiji je zadatak da njeguje „kartoteku" sa tehnikama kibernetičkih napada koje su izvele grupe iz drugih zemalja. Svaki kiber-napad je izveden na određeni način koji bi mogao da bude prepoznat i da ukaže da je u nekoj drugoj prilici na djelu vjerovatno bila ista grupa. 

Pokrenuti debatu...

Ovaj portal posebno ukazuje na mogućnosti da kibernetičko oružje dospije u pogrešne ruke i navodi da je CIA „nedavno izgubila kontrolu nad velikim dijelom svog hakerskog arsenala", bez drugih detalja o tome, ali objašnjava da je tom prilikom došao u posjed više od 8.700 dokumenata „iz krugova bivših vladinih hakera, kao i takozvanih kontraktora, zaposlenih u privatnim firmama koje su se stavile u službu vladinog bezbjednosnog aparata. „Izvor dokumenata", kako piše Vikiliks, „želi da pokrene debatu o operacijama CIA – i prije svega o pitanju da li su te operacija „pokrivene" važećim zakonima, kao i da ukaže da o korišćenju kiber-oružja treba diskutovati otvoreno i demokratski.