050609 Abschiebung Vietnamesen

U berlinskoj četvrti Marcan je nastala neka vrsta podjele na dvije klase Vijetnamaca. Na jednoj strani su vlasnici malih imbisa, cvjećara i prodavnica tekstilne robe. Oni su većinom radnici iz vremena bivšeg DDR-a koji su nakon višegodišnje pravne bitke sebi osigurali pravo boravka. Dolazak automobila s policajcima oni dočekuju s radošću - nadaju se mušterijama.

Potpuno drugačije dolazak policije doživljavaju prodavci cigareta na ulici. Uniforme izazivaju panične bijegove preko ograda, ulica, pa i preko kolosijeka pruge što može biti opasno po život. Trgovci ilegalno uvezenim cigaretama uglavnom pripadaju drugoj klasi Vijetnamaca, generaciji useljenika koji nemaju nikakvu budućnost u Njemačkoj, kaže Tamara Hentschel (Tamara Henčel) iz oranizacije za pomoć Vijetnamcima "Reistrommel".

"Nakon otvaranja Vijetnama prema svijetu, ali i nakon pada željezne zavjese u Evropi su ovamo došli brojni Vijetnamci. U principu bi bilo bolje i za nas i za njih da se nisu upuštali u riskantna ilegalna putovanja koja su nekad vrlo opasna i koja tim ljudima samo stvaraju dugove, a neke i potpuno unište."

Obećanja o zemlji "meda i mljeka" završavaju boravkom u zatvoru

Vijetnamci, privučeni slatkorječivim obećanjima krijumčarskih bandi, investiraju mnogo novca za put do Njemačke kako bi ovdje uložili zahtjev za dobijanje azila. Oni ne znaju da taj zahtjev nema šansi da bude pozitivno riješen. Nedostatak novca ih ubrzo natjera da se okrenu kriminalu, a njihov put obično završava u zatvoru. Uprkos tome, broj useljenika sa Dalekog istoka se ne smanjuje. Slično stanje se ne bilježi samo u Njemačkoj, nego i u Poljskoj i Češkoj. Evropska agencija za zaštitu granica Frontex stoga organizuje prvo zajedničko protjerivanje oko 100 Vijetnamaca iz Njemačke, Poljske i Češke.

Protiv neobičnog transporta ljudi sa aerodroma u Berlinu svoj glas podižu organizacije koje se bore za prava izbjeglica. Berlinsko vijeće za izbjeglice citira tako izvještaj organizacije Amnesty International u kome stoji kako se u Vijetnamu sprovodi mučenje, politički procesi i smrtna kazna. Opunomoćenik njemačke vlade za pitanja ljudskih prava Günther Nooke (Ginter Noke) kaže: "Stanje ljudskih prava u Vijetnamu je potpuno neprihvatljivo i mislim da ljudi koji strahuju da će tamo dospjeti u zatvor i biti mučeni ne bi trebalo da se vraćaju."

Rijetki su oni koji dobijaju azil

Ipak, njemačke vlasti smatraju da samo nekolicina onih koji su proteklih godina dospjeli u Njemačku spadaju u osobe koje su se našle na udaru političkih represalija. Zahtjevi za azil se pozitivno rješavaju samo u izuzetno rijetkim slučajevima.

Bez obzira na to Vijetnamci su treća po veličini grupacija koja je podnijela zahtjev za politički azil u Njemačkoj. Prva dva mjesta zauzimaju Iračani i Turci.

U Njemačkoj trenutno legalno boravi oko 85.000 Vijetnamaca. Koliko ih je ilegalno ovdje, niko ne zna. Većina legalnih useljenika je stigla tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka i to kao izbjeglice do Zapadne Njemačke, ili kao radnici po ugovoru u bivši DDR. Djeca vijetnamskih useljenika važe kao vrlo ambiciozni i vrijedni učenici. Preko polovine tih učenika uspije da nakon osnovne škole upiše gimnaziju, što je daleko veći procenat nego kod drugih useljeničkih naroda, ali i kod domaćina - Nijemaca.

Autor: Bernd Gräßler/Azer Slanjankić

Odg. urednik: Mehmed Smajić