Večera kod "Robina Hooda"

"Najgora stvar je sram, sram kad stanem u kolonu za jelo", priča Olga dok jede omlet s krumpirima. Olga je mala žena sa sijedom kosom koju je svezala u rep. Već je gotovo deset godina bez posla, svoje prezime nam radije ne želi otkriti.

Olga ima stan, ali mjesečna pomoć od 400 eura koju dobije od španjolske vlade, uglavnom nije dovoljna za preživjeti do kraja mjeseca. Zato na ulici čeka u redu kod jedne socijalne službe, čeka na sendvič. „Svaki put se plašim da će me vidjeti netko od moje obitelji ili mojih prijatelja", kaže ona. „Išla sam na fakultet. Što će se dogoditi kad naletim na nekoga iz moje generacije? Što će samo misliti o meni?"

Prvoklasni servis

Ali večeras Olga ne mora čekati u redu na jelo. Ona sjedi za stolom nedavno otvorenog restorana "Robin Hood" – zapravo se radi o sasvim običnom baru: u kutu je automat za cigarete, iznad šanka visi pršut. Olgi večeru ovdje serviraju konobari. I svakih pola sata je pitaju želi li još nešto popiti ili hoće li još malo juhe.

Ipak je ovo neobično mjesto. Preko dana je "Robin Hood" sasvim uobičajen restoran. Svaki gost meni za ručak plati jedanaest eura. Navečer se lokal pretvara u gostionicu u kojoj ljudi kojima je potrebna pomoć, ljudi poput Olge, dobiju serviranu zahtjevnu večeru – i to besplatno. Poslovni model je jednostavan: prihodima od doručka i ručka se financira večere onima kojima treba pomoć.  

Glasnik mira u Madridu

Restoran je najnovija inicijativa humanitarne organizacije "Mensajeros de la Paz" – na hrvatskom "Glasnici mira". Svećenik Ángel García Rodríguez ovu je organizaciju utemeljio prije više od 50 godina. U konzervativnoj Španjolskoj je pater Ángel, kako ga često zovu, revolucionar. Prije dvije godine je u otmjenom kvartu Chueca, u centru Madrida, otvorio crkvu čija su vrata otvorena 24 sata na dan, sedam dana u tjednu. Tamo je instaliran i WLAN preko kojeg ide Livestream iz Vatikana, a mogu se pogledati i religiozni filmovi. Preko zime beskućnici mogu prenoćiti na crkvenim klupama.

Nedjelja je i San Antón (crkva svetog Ante) je prepun. Ljudi pozorno slušaju propovijed patera Ángela. Ali za razliku od drugih crkava ovdje tijekom mise ljudi odlaze i dolaze, čuje se i tiho mrmljanje. Nakon mise pater Ángel objašnjava zašto ga buka ne smeta: „U većini crkava se mora biti tih. Mi ljudima ne želimo propisivati kako se trebaju ponašati. Mi želimo da se oni osjećaju dobrodošlima."

Vratiti ljudima dostojanstvo

Ideju za restoran mu je, kaže, dao papa Franjo. „On uvijek priča o tome kako je važno vratiti ljudima njihovo dostojanstvo. Dostojanstvo je više od jednog obroka za siromašne. To je način na koji im taj obrok serviramo." Kad je vidio ljude kako na hladnoći u dugom redu čekaju na jelo, on si je pomislio: „Zašto im hranu ne bismo servirali u restoranu, s pravim priborom za jelo i s pravim čašama umjesto plastičnog pribora?"

Gospodarska kriza 2008. je imala teške posljedice za španjolske građane. I humanitarne organizacije poput "Mensajores de la Paz" još uvijek se bore s posljedicama: 30% Španjolaca živi na rubu siromaštva, 300.000 ljudi su beskućnici.

Pomoć beskućnicima

Trenutno svaki dan u "Robinu Hoodu" može večerati stotinu beskućnika i potrebitih, ljudi koje izaberu socijalne službe u Madridu. „Za njih je rezerviran stol, kao i za svake druge goste koji plaćaju i koji se dogovore naći na večeri", objašnjava pater Ángel.

A toj se rezervaciji 62-godišnji Antonio Pachón raduje svaki dan. Nakon što je 1996. napustio svoj rodni grad Sevillu, živio je na ulici u nekoliko španjolskih gradova. "Preko dana se muvam sam po gradu", priča on. „ Lijepo je imati mjesto poput ovog, na kojem na mene čeka rezervirana stolica i gdje mogu pričati s ljudima koje poznajem. Čim uđem u ovaj restoran, zaboravim sve svoje probleme. I svaki put kad odlazim, osjećam se neopterećenije, sretnije."

Osam je sati. 42-godišnja konobarica María Vizuete kroz lokal nosi brdo tanjura na ruci. U pauzi objašnjava da ima više od 20 godina iskustva rada u hotelima i restoranima: „Radila sam u Ritzu i drugim skupim hotelima. Ali kad su me pitali želim li početi raditi ovdje, odmah sam pristala. Sad radim za ljude kojima je to doista potrebno, to je vrlo ispunjujuće." Vizuete priča da je restoran dobro popunjen i preko dana. „Puni smo i po dva tjedna unaprijed."

Potrebno još više sličnih inicijativa

Restoran je dobro popunjen i kad u njega navrate Elena Sánchez i jedan njezin prijatelj. Upravo su pojeli desert. Ručak je ukusan, i drago mi je da svojim posjetom mogu pomoći i drugim ljudima, kaže ona: „Od izbijanja gospodarske krize mnogi su se ljudi našli u financijskim problemima nakon što su izgubili radno mjesto", kaže Sánchez. Ona smatra da španjolska vlada još uvijek nije pronašla rješenje za siromaštvo i dodaje: „U našoj zemlji postoji velika potreba za inicijativama kao što je 'Robin Hood'."