Veliki koraci malobrojne Jevrejske općine | Panorama | DW | 16.08.2015
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Veliki koraci malobrojne Jevrejske općine

Na evropskoj Makabijadi u Berlinu, BiH je prvi put imala svoje predstavnike. Predstavnici Jevrejske općine Tuzla pričaju o utiscima iz Berlina, ali i svakodnevnim problemima malobrojne zajednice u Tuzli.

Vreli augustovski dan u Tuzli. Blizu je 40 stepeni Celzijusa. Ni hlad ljetne bašte Hotela "Tuzla" nije privukao previše posjetitelja. Vruće je, ali to nije bila prepreka za razgovor sa izuzetno aktivnim predstavnicima Jevrejske općine Tuzla. Jasna Pavlović je veterinarka. Radi u struci, ali pohađa i magistarski studij. Njen djed po ocu je Jevrej. Na Makabijadi se takmičila u plivanju, 50 metara slobodni stil, a zauzela je šesto mjesto u konkurenciji 11 takmičara. "Nama je prvenstveni povod bio da odemo, da se družimo, da upoznamo Berlin, da upoznamo i druge delegacije iz 36 zemalja. Ono što me je iznenadilo je da mnoge delegacije sve shvataju izuzetno profesionalno. Mnogo treniraju i redovno se sastaju tokom godine. Imaju jako razvijen sportski duh, stalo im je do pobjede. No, bilo je i amatera kao što smo mi, kojima je bilo bitno da učestvuju, da se druže i upoznaju", kaže Jasna.

Ismar Kukić je apsolvent na tuzlanskom Filozofskom fakultetu, odsjek Bosanski jezik i književnost. Kako kaže, njegova nena po ocu je Jevrejka, a djed musliman je, kao komunista, nastradao u Drugom svjetskom ratu. "Takmičio sam se u šahu, a protivnici su bili izuzetno jaki. Bilo je nekoliko velemajstora, ali sam računao da se neću obrukati iako se igralo u jakoj konkurenciji. Nisam se obrukao, a sve je bilo jedno novo, dragocjeno iskustvo. Ljudi su bili otvoreni, druželjubivi, a u takmičarskom dijelu i ovdje su, kao i u većini sportova, najjači bili takmičari iz Njemačke", priča Ismar za Deutsche Welle.

Ismar Kukić, Jasna Pavlović i Gabriel Pinkas na Makabijadi u Berlinu

Ismar Kukić, Jasna Pavlović i Gabriel Pinkas na Makabijadi u Berlinu

Prvi put zvanično na evropskoj Makabijadi

"Prije dvije godine, kada smo bili u Izraelu na, nazovimo je, glavnoj, svjetskoj Makabijadi, BiH je prvi put imala svoje predstavnike. Prije četiri godine, na evropskoj Makabijadi u Beču imali smo dvije predstavnice volonterke, a ove godine BiH je prvi put zvanično imala takmičare na evropskoj Makabijadi. Sve troškove učešća - smještaja, ishrane, takmičenja, prevoza - platio je Svjetski Makabi savez. Da je bilo drugačije, to bi za nas bila velika cifra i ne bismo mogli učestvovati", kaže Gabriel Pinkas, vođa bh. delegacije na berlinskoj Makabijadi. On radi na fakultetu, kao asistent na predmetu Pedagogija, a njegov otac je radeći na brodu putovao i u Izrael te upoznavao i čuvao tradiciju u etničkom smislu.

Gabriel se, kako sam ističe, identificira sa tradicijskim i kulturološkim obrascem koji ima osnovu i u religiji, ali veli da nije vjernik praktičar. "Makabijade se održavaju svake četiri godine, ali evropska i svjetska se presijecaju, pa imamo takmičenja svake dvije godine. Ove godine, sa ovih prostora su samo BiH i Makedonija imale svoje predstavnike, pa je utoliko naš uspjeh veći. Nemamo adekvatne prostorije za rad, a suočavamo se sa brojnim problemima kao što su problemi identiteta, asimilacije i slično. Ipak, mi smo na putu ponovnog osnivanja Makabi kluba koji je u Tuzli nekada postojao između dva svjetska rata. To je rezultat naših aktivnosti i saradnje sa Svjetskim Makabi savezom", ističe Gabriel.

Malobrojna, ali aktivna zajednica

Marina Rajner, predsjednica Jevrejske općine Tuzla, uposlenica je najpoznatijeg tuzlanskog hotela čije rukovodstvo podržava rad Jevrejske zajednice u ovom gradu. Zajednica u hotelu ima na raspolaganju jednu prostoriju. "Ima nas oko 130 članova Zajednice iz Tuzle, Brčkog, Kladnja, Puračića. Po Statutu Jevrejske zajednice BiH, članovi Jevrejske zajednice mogu da budu oni koji su po rođenju, odnosno po majci Jevreji, ali član Jevrejske općine može se postati i ako se oženite Jevrejkom. To ne znači da, recimo, u isto vrijeme ne možete biti musliman po vjeroispovijesti", kaže Marina Rajner i podsjeća kako se prije četiri godine otišlo na Makabijadu u Izrael.

"Održavamo veze sa drugim Jevrejskim zajednicama u BiH i okruženju. Oni baš i nisu bili zainteresovani za Makabijadu, a ja sam se zainatila da pošaljem delegaciju u Izrael. Uz Gabrielovu pomoć i pomoć menadžmenta Hotela 'Tuzla', poslali smo troje plivača i dvoje biciklista. Gabriel je bio među biciklistima. Pomoć smo, dakle, dobili od uprave hotela, Jevrejske zajednice BiH i Jevrejske općine Tuzla. Obraćali smo se pismeno i Predsjedništvu BiH. Tadašnji član Predsjedništva Nebojša Radmanović nam je obećao pomoć, ali ništa od toga nije bilo. Niti općina Tuzla, niti Kanton, niko nam tada nije htio pomoći. Šta je razlog tome, ja to ne znam."

Opstanak uprkos problemima

Zapušteno Jevrejsko groblje u Tuzli

Zapušteno Jevrejsko groblje u Tuzli

Jevrejska općina Tuzla nema novca ni za preživljavanje, nema podrške i pomoći od lokalne vlasti, ali ima nekoliko članova koji daju neizmjeran doprinos radu Zajednice. "Groblje je u prilično lošem stanju iako se tu obavljaju ukopi. Mi kao zajednica nemamo sredstava da ga ljudski ogradimo, da ne bude ograđeno donekle bodljikavom žicom, a odnekle ničim. Tamo su stari i vrijedni spomenici, ali nismo uspjeli da ih zaštitimo kod Komisije za nacionalne spomenike BiH. Tamo gdje je bila novija sinagoga, koja je izgrađena u periodu 1901-1904, a 1942. je zapaljena i kasnije srušena, na tom mjestu je, djelimično, ekspres restoran. Sve je to nacionalizovano i čeka se Zakon o restituciji. Postoje papiri, darovnice, kojima mi lako dokazujemo vlasništvo", kaže Marina Rajner.

Ističe da zgrada prve, starije sinagoge, postoji još uvijek u Jevrejskoj ulici. U toj zgradi se nalaze, između ostaloga, i dva stana koja se u opštinskim knjigama vode kao vlasništvo Jevrejske općine. Nakon posljednjeg rata vlast je stanove prodala ljudima koji su u njima već stanovali. U prizemlju su nekadašnje prostorije rabinata, društvene prostorije, koje su vlasti izdale kao poslovne prostore. "Sada se vodi sudski spor sa opštinom. Ne tražimo da ljudi isele, tražimo zamjenske prostorije, ali ćemo vidjeti kako će to ići. Prostor koji smo svojevremeno dobili u centru grada nije bio uslovan, pa smo konačno ovdje u hotelu, u jednoj kancelariji, gdje se sastajemo", kaže Marina i dodaje: "Što se tiče vjerskog života, naš rabin se nalazi u Jerusalemu i jednom ili dva puta godišnje dolazi u BiH, svaki put u neki drugi grad gdje postoje Jevreji. U Tuzli je bio prije nekih desetak godina. Povodom praznika, mi se okupimo, obilježimo ih u duhu tradicije. Ni tu nemamo previše pomoći, sve moramo sami. Koliko, kako, uvijek nekako uspijemo. Članstvo se sastoji od plaćanja članarine i rada sa nekoliko ljudi koji sve obavljaju volonterski. Mnogi dolaze na skupove, ali nerado učestvuju u organizaciji tih skupova".

Sinagoga u Tuzli, zapaljena u 2. Svjetskom ratu, uništena nakon rata

Sinagoga u Tuzli, zapaljena u 2. Svjetskom ratu, uništena nakon rata

Zastava BiH u Tel Avivu

U vrijeme uspostavljanja austrougarske uprave u BiH, u Tuzli je živjelo 170 Jevreja Sefarda koji su imali svoju općinu i sinagogu. Nakon 1879. godine, kako je zabilježeno, Jevreji Aškenazi naseljavaju prostor Tuzle, osnivaju svoju općinu i grade novu sinagogu. Obje skupine Jevreja imale su zajedničko groblje. U vrijeme Prvog svjetskog rata, aškenaska općina imala je 400 članova, a sefardska 120 članova. Od 1885. do 1941. godine u Tuzli je rođeno 470 Jevreja. Jevreji su dali veliki doprinos razvoju društvenog života, obrazovanja, kulture i zdravstvene zaštite te ekonomskom, proizvodnom, trgovačkom i zanatskom napretku ovoga kraja. Tokom Drugog svjetskog rata većina tuzlanskih Jevreja odvedena je i usmrćena u fašističkim logorima. Malobrojni preživjeli priključili su se partizanskim jedinicima. Holokaust je i ovdje ostavio bolne tragove.

European Maccabi Games Bosnien und Herzegowina

Gabriel Pinkas sa zastavom BiH na Makabijadi u Berlinu

Danas je mnogo toga drugačije i u Tuzli i u Berlinu. Gabriel Pinkas kaže da je mnogo simbolike u cijeloj priči o Makabijadi u Berlinu. "Koliko god postojale veće delegacije, u Berlinu se nisam osjećao inferniorno ni beznačajno. Ispred Svjetskog Makabi saveza u Tel Avivu stoji bh. zastava, mi smo i službeno zemlja učesnica Makabijade i to su stvari koje su i formalno i suštinski, po meni, vrlo bitne", kaže Gabriel i podsjeća da se Makabijada odvijala u Olimpijskom parku, gdje je stadion koji je Hitler izgradio 1936. godine za potrebe Olimpijade.

"Prije svečanosti otvaranja ovogodišnje Makabijade, održana je komemoracija na kojoj se obratila atletičarka, jedna od troje Jevreja koji su 1936. izbačeni iz njemačke reprezentacije. Margot Benheim danas ima 94 godine, a njen brat je ubijen u Drugom svjetskom ratu. Ona se uspjela spasiti i otišla je u Ameriku. Odbijala je govoriti njemački jezik i potpuno se distancirala od svega. Nakon prve turističke posjete rodnoj zemlji 2004. godine, živi u Njemačkoj. Vratila se u Berlin, a ona i njen brat danas imaju ulice u Olimpijskom parku u sjećanje na tu zabranu. Obilježeno je i 50. godina bilateralne saradnje između Njemačke i Izraela, a simbolički je okrenuta nova stranica u historiji odnosa između Jevreja i Njemačke. Hitler je poražen, a na stadionu koji je on izgradio, takmičilo se više od 2.000 Jevreja", zaključuje Gabriel Pinkas.

Reklama