Ni traga od fer pleja
9. novembar 2019
Ovo uopšte ne izgleda dobro. Njegov protivnik Džeremi Korbajn se služi "staljinističkim metodama", kazao je britanski premijer Boris Džonson o predsjedniku Laburističke partije. Nije se pak dugo čekalo na Korbajnom odgovor: on je Borisa Džoinsona strpao u isti koš sa "super bogatim utajivačima poreza", dodao da je isti kao Donald Tramp - i to sve u jednom tvitu. Uz to se društvenim mrežama širi video snimak u kojem su konzervativci tako montirali jedan intervju laburiste Keira Starmera, da ovaj nekadašnji državni tužilac i ekspert za Bregzit ispada krajnje smotan i glup. Konzervativcima bi moralo da se predbaci da se služe lažnim vijestima.
Od engleskog umjerenog tona i fer pleja nema ni traga, a izborna kampanja se već sad vodi beskrupulozno i sa prljavim trikovima.
Za ili protiv Bregzita?
Pri tom je kampanja tek počela. Jer, Britanci krajem decembra izlaze na birališta. Boris Džonson se nada da će dobiti većinu u parlamentu i tako izboksovati svoj Bregzit-dil.
Ovo je kampanja kakva toj zemlji uopšte nije potrebna. Još uvijek nerazjašnjeni Bregzit podijelio je zemlju. Nema više "lijevo" i "desno", britanski birači se sada definišu prema tome kako se ko odnosi prema Bregzitu. Razdor se stvara i među prijateljima i porodicama. Mnogi već sada strahuju od tradicionalne božićne večere, zapravo od rasprave sa ujakom Adamom ili tetkom Brendom oko irskog bekstopa ili mogućnostima slobodne trgovine sa dalekim zemljama. Terapeuti čak govore da se nesigurnost zbog Bregzita negativno odražava na njihove pacijente - što nazivaju "strah od Bregzita".
Političari bi morali da učine sve kako zemlju ne bi još dublje podijelili. Ali, nažalost upravo se to ne može očekivati. Naprotiv. Od kako je izabran na mjesto premijera, Boris Džonson nije propuštao priliku da vrijeđa svoje političke protivnike. Oni su po njemu "saboteri" koji na svaki način žele da spriječe Bregzit ili "kukavice" koje su kapitulirale pred Evropskom unijom. On jasno osmišljava svoje riječi kako bi provocirao protivnike. Retorički je brilijantan, s obzirom da se izvježbao na elitnim britanskim univerzitetima - Itonu i Oksfordu. I sad se on prodaje kao glas naroda, a svoje protivnike predstavlja kao one koji sprječavaju sprovođenje narodne volje; parlament i opoziciju kao dio establišmenta koji se protivi da sprovede građansku volju - protiv njega, Džonsona, borca za Bregzit.
Mnogi umjereni glasovi se više ne javljaju
A to je opasno. Poslanici dobijaju prijetnje smrću, u svoje stanove moraju da instaliraju alarme. U maju ove godine je jedan desničarski ekstremista osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu, jer je dokazano da je planirao da ubije poslanicu Laburističke partije. Mnogi parlamentarci, uključujući izrazit broj žena, su odlučili da uopšte ne učestvuju na ovim izborima. Oni ne žele da se osjećaju ugroženo, da ih vrijeđaju na ulici i po društvenim mrežama ili mejlovima, tako je to obrazložila poslanica Hajdi Alen. Ni dvije ministarke iz redova konzervativaca, Niki Morgan i Amber Rud, obje umjerene političarke u Džonsonovom kabinetu, ne žele više da se kandiduju.
A upravo sad, u ovom istrijskom trenutku, su Velikoj Britaniji neophodni umjereni glasovi. Glasovi poštovanja i tolerancije kao starih britanskih vrlina koje se cijene u cijelom svijetu, a ne političkih palikuća koje ne prezaju ni od čega kako bi pobijedili.