75 godina od Varšavskog ustanka

Samo su rijetko njemački političari odlazili na komemoraciju u povodu obilježavanja Varšavskog ustanka koja se svake godina održava u glavnom gradu Poljske. Prije 25 godina na komemoraciji je boravio tadašnji predsjednik Roman Herzog. On je pred spomenikom žrtvama Ustanka zamolio za oprost. Tek deset godina kasnije, 2004., je jedan njemački kancelar posjetio Varšavu u povodu komemoracije: Šef SPD-a Gerhard Schroeder je rekao: "Stideći se poklanjamo žrtvama zločina nacističkih trupa". Schroeder je u kontekstu zločina govorio o "njemačkoj sramoti".

Tamno poglavlje u njemačko-poljskoj istoriji

Ni jedan drugi događaj nije toliko utkan u identitet poljskog glavnog grada kao Varšavski ustanak 1. avgusta 1944. godine, kada se sovjetska armija približavala gradu. Razlog tome je veliki broj žrtava jer su Nijemci ugušili ustanak sa osobitom brutalnošću. Ubijeno je oko 170. 000 ljudi, prije svih civila,  jedan broj njih u masovnim egzekucijama a skoro trećina na samom početku. Stotine hiljada su deportirane na prisilni rad, najvećim dijelom u koncentracione logore. Do danas Varšavski ustanak baca sjenu na njemačko-poljske odnose. 

Utoliko pozitivnije djeluje ovogodišnje učešće njemačkog ministra vanjskih poslova na komemoraciji. Dok su zahtjevi vladajuće stranke Pravo i pravda za njemačkom reparacijom za Drugi svjetski rat sve glasniji, poljski ministar vanjskih poslova je pozvao svog njemačkog kolegu Heiko Maasa na 75-godišnjicu obilježavanja Varšavskog ustanka. Uništavanje Varšave igra posebnu ulogu u zahtjevima poljskih nacional-konzervativaca za reparacijom. Bivši gradonačelnik i kasnije predsjednik Lech Kačinjski je 2004. godine dao izračunati materijalnu štetu nanesenu gradu i ona je prema toj računici iznosilia 45 milijardi dolara.

Teror protiv poljskog otpora

Uništavanju grada je prethodilo pet godina brutalnog ugnjetavanja od strane njemačkog okupatora. Deportacije, grupne egzekucije i progoni su bili na dnevnom redu. Nakon što je u proljeće 1943. godine Ustanak jevrejskog stanovništva u Varšavskom getu brutalno ugušen, teror u gradu je još više povećan. 

Kada je 01. avgusta 1944. godine izbio Varšavski ustanak u gradu je živjelo skoro milion ljudi. 40.000 su bili dobrovoljni vojnici predvođeni poljskom vladom u egzilu, čije je sjedište bilo u Londonu. Nasuprot njih je najprije bilo 16.000 vojnika Wehrmachta i komandosa SS-a, koji su vrlo brzo dobili pojačanje. 

U tom trenutku Wehrmacht se nalazio u procesu povlačenje sa istoka, sovjetska Crvena armija se sve više približavala. "Nijemci su planirali napraviti utvrdu od Varšave. Tako bi grad bio kompletno uništen i to nam je bilo jasno", rekao je nedavno Leszek Zukowski, predsjedavajući najvećom poljskom organizacijom veterana prilikom otvaranja izložbe o Varšavskom ustanku u Berlinu. "Željeli smo to spriječiti i sami osloboditi grad", pojasnio je Zukowski, koji se tada kao 15-godišnjak borio kao geriljac.  

Ipak Nijemcima je Ustanak išao na ruku. "Blagoslov je da su to Poljaci napravili", izvijestio je tada komandant SS Heinrich Himmler, koji je najvećim dijelom bio odgovoran za surovo postupanje i zločine u Poljskoj. "Moj Fireru (Fuehrer - org. op. red.) - za pet, šest sedmica završićemo posao, a Varšava i cijela inteligencija ovog naroda od 16-17 miliona stanovnika biće izbrisana", rekao je Himmler diktatoru Adolfu Hitleru u kasno ljeto 1944. godine. Već u prvim danima Varšavskog ustanka nacisti su egzekutirali oko 50.000 civila. 

Usamljene borbe ustanika

Pobunjenici su se nadali u pomoć izvana. Ipak opskrba oružjem, municijom i životnim namirnicama koje su zapadni saveznici izbacivali padobranima, su često promašivali cilj. I Crvena armija se zaustavila na drugoj obali Visle i ipak nije intervenirala. Staljin nije imao interesa da pomogne poljskoj Domovinskoj vojsci, na čijem je čelu bila antikomunistička vlada u egzilu. Nakon 63 dana su pobunjenici morali kapitulirati. 

U konačnici je Varšava na osnovu lične naredbe Adolfa Hitlera u velikoj mjeri uništena. 90 posto svih istorijskih građevina, među kojima  Kraljevski dvorac koji je dignut u zrak, također svi mostovi i industrijske zgrade. U jesen 1944. godine u ruševinama srca grada preživjelo je samo nekoliko hiljada ljudi.

(Duga) šutnja

Ono što se 1944. godine dogodilo u Varšavi, komunistički režim je desetljećima prešućivao. Tek 1989. godine počela je javna diskusija i tome. Iako pri tome i dalje u prvom redu stoji herojstvo ustanika, u međuvremenu se dovodi u pitanje i veliki broj mrtvih.

Danas stotine spomen ploča u gradu podsjeća na borbe iz 1944. godine. U zidovima katedrale Svetog Ivana u starom gradu, gdje se nalazio jedan od odbrambenih punktova pobunjenika, uzidana je tenkovska gusjenica. Nacisti su u crkvu poslali tenk natovaren eksplozivom kojim je upravljano daljinskim upravljačem. Tamo se večer uoči komemoracije održava sveta misa. 

Još jedno posebno mjesto sjećanja je 2004. godine otvoreni Muzej varšavskog ustanka. Tamo će 1. avgusta njemački ministar vanjskih poslova održati govor. Tačno u 17 sati će se u Varšavi oglasiti sirene. Ljudi će se zaustaviti, automobili također - poljski grad će se zaustaviti tokom minute šutnje.

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android