Vanja Lisac, stopama djeda fotografa | Panorama | DW | 12.03.2011
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Vanja Lisac, stopama djeda fotografa

„Foto Lisac“, jedna od prvih fotografskih radnji u Sarajevu, iz davne 1920. godine, dio je njenog porodičnog backgrounda. Vanja Lisac danas je jedina profesionalna fotografkinja u BiH koja živi isključivo od tog posla.

default

Vanja Lisac: "Ovdje je dobro svjetlo"

Naš se telefonski dogovor za intervju odvijao na relaciji Sarajevo-Dubrovnik. Pretpostavljala sam, a i ona mi je kasnije potvrdila, da je to bio samo još jedan posao u nizu, samo još jedna modna kampanja za katalog poznate franšize u BiH. „Ustala sam danas u osam sati, obrađujem fotografije. Snimanja su jedna stvar, a postprodukcija, druga. U postprodukciji znam sjediti i do 13 sati dnevno za kompjuterom. Nakon toga imam poneki intervju, kao s Vama danas, imam snimanje u 14 sati, nakon toga moram predati fotografije, a u 18 sati ću otići na fitness i to je to. Juče sam bila u Dubrovniku i radili smo vrlo naporno. Fudbaler Emir Spahić bio je model za jedan editorijal i bilo je sjajno. Otišla sam u utorak i vratila se u srijedu“, kaže Vanja Lisac i dodaje da nije bilo vremena za uživanje u čarima Dubrovnika. Posao profesionalnog fotografa iako izgleda fancy, nije nimalo lak.

Jedna i jedina

„Zašto nema više žena u ovom poslu? Zar je moguće da ste Vi jedina profesionalna fotografkinja u BiH?“ pitam. „Kao prvo, mi smo jedna mala zemlja od četiri ili četiri i po miliona stanovnika, kao Brooklyn recimo, kao samo dio New Yorka. Drugo, mi uopšte nemamo školu za fotografe, a treće, taj posao se još uvijek smatra nekako, muškim. I kada sam u Americi studirala, bilo je manje žena, a više muškaraca. Tačno je da treba nositi puno opreme, ali ja ne vidim zašto bi zbog toga to trebao biti isključivo muški posao“, kaže Vanja i dodaje da ona ima asistenta koji joj pomaže i u nošenju opreme, a sve ostalo je za nju samo – umjetnost. A kako je ušla u svijet fotografije? Pa, preskočivši jednu generaciju u svojoj porodici koja se bavila ugostiteljstvom. „Moj djed Ivica Lisac je završio Akademiju za fotografiju u Beču, nekih 20-tih godina prošlog stoljeća, otvorio fotografski atelje 'Foto Lisac' ovdje u Titovoj ulici i mnoge Sarajlije, starije generacije, to znaju. Kasnije je moj otac Damir držao 'Kafe Lisac', to znaju neke recimo, srednje generacije. A ja sam se vratila fotografskoj, porodičnoj tradiciji. Nisam upoznala moga djeda, ali sam znala da želim da budem umjetnik i da radim nešto vezano za umjetnost“, kaže Vanja.

Vanja Lisac 2 FLASH Galerie

Vanja Lisac u udobnoj fotelji ispred svog kompjutera

Padobranski desant na Hollywood

Dio ratnih godina Vanja Lisac je sa porodicom provela u Njemačkoj gdje je završila srednju školu. Kad im je 1997. godine ponuđeno da se uz troškove zemlje koja ih je privremeno udomila vrate u domovinu, ili da idu negdje dalje, oni su, među brojnim programima koji su nudili Novi Zeland, Australiju i neke druge zemlje, odabrali SAD.

„Imali smo neke prijatelje u Los Angelesu i stigli smo pravo u - Hollywood. Došli smo tamo, kako mi to u Bosni kažemo, k'o padobranci. Ja nisam ni znala da je Hollywood u Los Angelesu. Kad sad vratim film, vidim da uopšte nije bilo lako. Bilo mi je 18 godina. Bila sam se super snašla u Njemačkoj i sada imam prijatelje sa kojima sam u kontaktu. Kada sam došla u Ameriku bila sam prestara za hay school, a premlada za univerzitet. Upoznala sam tamo divne ljude. Družila sam se sa Japancima, Indijcima, Kinezima... Kasnije sam upisala trogodišnju Academy of Arts Hollywood. Studij je započelo 40 studenata fotografije, a završilo je nas šestoro. Na mene je snažno uticao profesor Dennis Keeley, čovjek koji je radio za Capitol Records, veliki majstor fotografije, koji mi je prenio svoja znanja i strašno vjerovao u mene“, kaže Vanja Lisac.

Pročitajte na sljedećoj stranici: Lisci se vraćaju kući

Reklama