1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Uzbuna na Sarkozyjevom dvoru – sloboda govora na francuski način

14. novembar 2009

Koliko žestoka smije biti kritika francuskog predsjednika Sarkozya? Marie NDiaye, dobitnica Goncourtove nagrade, to sada istražuje na vlastitoj koži: jedan parlamentarni zastupnik traži da zašuti.

https://p.dw.com/p/KWvn
Književnica Marie NDiaye svojom kritikom predsjednika uzburkala duhove u Francuskoj
Književnica Marie NDiaye svojom kritikom predsjednika uzburkala duhove u FrancuskojFoto: AP

Pokušaj zabrana govora književnika u Francuskoj tradicionalno izaziva veliko uzbuđenje, kako na kulturnjačkoj, tako i na političkoj sceni. Zastupnik vladajuće stranke u francuskom parlamentu Eric Raoult je zatražio da se dobitnicima najuglednije francuske nagrade za književnost, Goncourtove nagrade, nametne tzv. „obaveza suzdržanosti“. Adresat njegovog zahtijeva je književnica Marie NDiaye.

Ona je prošlog ljeta politiku predsjednika Sarkozya prema doseljenicima nazvala monstruoznom. Njen roman "Trois femmes puissantes" (Tri jake žene) dobio je poznatu nagradu „Prix Goncourt“. Ova autorica, koja živi u Berlinu i koju su već ranije proglašavali “čudom od djeteta” francuske literature, nakon istupa Raoulta je zatražila da se o tome oglasi francuski ministar kulture Frédéric Mitterrand.

On je to odbio riječima: “Nije moje da se igram suca u sporu između jedne privatne osobe koja govori ono što želi, i jednog zastupnika koji izgovara ono što mu je na srcu.” I uz to je još dodao: “Mene se ova rasprava tiče kao građanina, ali ne i kao ministra.”

Francuski predsjednik Nikolas Sarkozy
Francuski predsjednik Nikolas SarkozyFoto: AP

Ova izjava izazvala je iznenađenje u francuskoj javnosti, budući da je Mitterrand nakon hapšenja filmskog redatelja Romana Polanskog zbog optužbe za silovanje maloljetnice javno tražio njegovo puštanje iz zatvora uz obrazloženje da je njegova zadaća braniti umjetnike.

Uvreda Sakozya je uvreda Francuske?

Ova se rasprava sada širi. Tako se naprimjer Benoît Hamon, glasogovornik Socijalističke stranke, glasno zapitao: „trebaju li se ubuduće književne nagrade dodjeljivati samo onima koji se u političkim stavovima slažu s Elizejskom palačom? A karikaturist Willem je zastupnika Raoulta nacrtao sa stisnutom šakom podignutom u zrak i riječima: „Dobitnik Goncourta mora ili šutjeti, ili vratiti nagradu”.

Tradicionalno angažirani stav francuskih književnika, filozofa i općenito javnih ličnosti izrazio je pisac Tahar Ben Jelloun, i sam dobitnik Goncourtove nagrade: "Pisac je tu upravo da se mješa u stvari koje ga se ne tiču, da izgovara ono što je bolje ne reći."

A sama NDiaye je izjavila da ona nije predstavnica Francuske, već književnosti: "Ja sam dakle u svojim izjavama potpuno slobodna, mogu govoriti što hoću i o čemu hoću.” Zastupnik Eric Raoult pak ustraje u svom stajalištu da „Francuska ne mora trpjeti da ju vrijeđa jedan dobitnik Goncourtove nagrade."

Autor: dpa/spiegel/za

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić