Ustav slavi rođendan
Ustav Njemačke slavi 70. rođendan. Iznikao iz moralnih ruševina nacionalsocijalizma i rata, mislilo se u početku da je samo privremeno rješenje. No, on do danas uživa ogromno povjerenje Nijemaca.
"Ljudsko dostojanstvo je nedodirljivo"
U nacionalsocijalizmu ljudsko dostojanstvo nije vrijedilo ništa. Onom ko se nije uklapao u sliku nacističko-rasističke ideologije prijetilo je ubistvo u koncentracionom logoru. Stoga je Ustav Njemačke ljudsko dostojanstvo stavio na prvu poziciju - to je reakcija na njemačku istoriju.
Rođenje
Konrad Adenauer, koji je nekoliko nedjelja kasnije postao prvi kancelar Savezne Republike Njemačke, 23. maja 1949., kao predsjednik Paralamentarnog savjeta, potpisao je Ustav Njemačke. Savjet je po nalogu zapadnih sila od septembra 1948. radio na izradi demokratskog ustava za zapadni dio zemlje.
Pod nadzorom
Sile alijanse su imale zadnju riječ. Vojni guverneri - s lijeva general Pjer Kenig za Francusku, general Ser Brajan Robertson za Veliku Britaniju i general Lusius Klej za Sjedinjene Američke Države - morali su da odobre 'Osnovni zakon'. Izričito se pak naziva 'Osnovni zakon' a ne 'Ustav Njemačke' kako bi se naglasio njegov provizorni karakter.
Žene vrše pritisak
61 muškarac u Paralmentarnom savjetu nije imao osjećaj za to da bi se ustavom trebalo garantovati jednakopravnost muškaraca i žena. Ali, četiri žene su uspjele da se jednakopravnost na kraju ipak nađe u ustavu. Posebno zaslužna je političarka SPD, Elizabet Zelbert koja je žestoko sprovodila ono što zamisli.
Protesti protiv Zakona o vanrednom stanju
Prije svih studenti su 1968. žestoko protestovali protiv Zakona o vanrednom stanju. Velika koalicija je sa neophodnom dvotrećinskom većinom izmijenila Osnovni zakon, kako bi zemlju pripremila na posebne krizne situacije. Pojedini kritičari su vidjeli paralele sa članom 48 Vajmarskog carskog ustava, koji je na kraju Hitlera doveo na vlast.
"Cjelokupni njemački narod"
"Od cjelokupng njemačkog naroda se zahtijeva da u slobodnom samoodređenju radi na jedinstvu i slobodi Njemačke", stoji u preambuli Osnovnog zakona iz 1990. Ponovnim ujedinjenjem se mogao dakle izraditi potpuno novi ustav. No umjesto toga DDR je jednostavano uključen u okvir Osnovnog zakona.
Ograničenje prava na azil
Pod vladom Helmuta Kola je 1993. do tada važeći član 16 o pravu na azil umnogome ograničen. Na primjer neko ko je preko druge zemlje EU ušao u Njemačku nema više pravo da u ovoj zemlji zatraži azil. Ova ograničenja su i tada isto kao i danas žestoko kritikovana.
Spor oko člana o eksproprijaciji
Suočeni sa nedostatkom stambenog prostora u velikim gradovima u Njemačkoj, političari lijevog spektra poput Kevina Kinerta (SPD) nanovo otkrivaju član 15 o eksproprijaciji. On tu vidi mogućnosti da se privatna svojina pretvori u društvenu. A FDP bi, nasuprto tome, pak najradije u potpunosti ukinuo taj član 15.
Čuvari Ustava Njemačke
Ustavni sud u Karlsrueu je neraskidivo povezan sa Osnovnim zakonom. Sudije brinu o tome da zakoni budu u skladu sa Osnovnim zakonom. A svaka vlada mora da se drži presuda. Od svih drugih državnih institucija, Ustavni sud Njemačke uživa najveće povjerenje u narodu.
Uklesano u kamenu
Osnovni zakon se stalno mijenjao, za 70 godina više od 60 puta. Za to postoje visoke prepreke. Ali, pojedini članovi imaju "vječnu garanciju" i ne smiju biti mijenjani, na primjer osnovna prava. Nema te parlamentarne većine koja ih smije ukinuti ili ograničiti.
Osnovni zakon (Ustav Njemačke) je najsrećniji slučaj koji se dogodio Nijemcima. Po završetku Drugog svjetskog rata sačuvao je novu Saveznu Republiku Njemačku. Od 1990. važi za sve Nijemce. On konstantno opominje da ljudi i njihove potrebe stoje u centru svih državnih promišljanja i djelovanja. Osnovni zakon ima dejstvo i van njemačkih granica i važi za primjer drugim zemljama.