Uspon i pad Klemensa Tenisa

Kada je Bernd Tenis 1971, osnovao preduzeće za prodaju mesa i kobasica u malom gradu Reda u okrugu Gitersloh, njegov mlađi brat Klemens imao je 15 godina. Kancelar je bio Vili Brant, bundesligaš Šalke 04 prvi na tabeli, a kobasice i meso se kupovalo tu u mesari iza ćoška. Klemens je išao na zanat za mesara, ali je, za razliku od svog starijeg brata, imao drugačije planove: „više je volio da postane radio i TV tehničar, nego da gubi vrijeme u glupoj kuhinji u kojoj se prave kobasice“.

Otprilike četvrt vijeka kasnije, Klemens Tenis je milijarder i najveći evropski proizvođač mesa. Mnogi ga zovu „Mesni baron“, „Car krmenadli“ ili „Kralj svinja“. Kompanija Tönnies Holding posjeduje 28 fabrika, između ostalog i u Danskoj, Poljskoj i Francuskoj, snabdijeva 82 zemlje, a prošle godine je zabilježio nevjerovatan promet u visini od sedam milijardi evra. Od male porodične mesare, do vodećeg na tržištu – uspješna priča kao iz bajke.

Na vrhu

Klemens Tenis je stigao na sam vrh. Predsjednik Streljačkog kluba Reda postao je je predsjednik nadzornog odbora Šalkea. Njegov otac je 1960-ih u starom gradu Reda dnevno klao po jednu svinju, a njegovom sinu je danas za to potrebno 30 sekundi. I umjesto da se sastaje sa lokalnim gazdama iz istočne Vestfalije, viđa se sa Vladimirom Putinom i Gerhardom Šrederom. 

A onda je došla korona.I sve ono što su svi godinama znali o „Sistemu Tenis“ (političari, supermarketi i potrošači) i njegovom ropskom izrabljivanju radne snage iz istočne Evrope, o perfidnim sistemima ugovora o radu s kooperantima ili katastrofalnim higijenskim uslovima u kolektivnim smještajima – sve to je u pandemiji isplivalo na površinu. A da i ne govorimo o životinjama. Tek svaka pedeseta životinja držana je u uslovima koji su iznad minimalnih propisanih normi.

Obećanje na samrtnoj postelji

Takav poslovni model, koji po mnogima kao nijedan drugi ide na maksimalno iskorištavanje resursa, počeo je s promjenama. Brat Bernd 1990. preuzima klanicu VEB i prerađivački pogon u Vajsenfelsu u Saksoniji Anhalt. To je bio prvi sklopljeni ugovor – a danas se u istočnoj Njemačkoj kolje 20.000 svinja dnevno.

Četiri godine kasnije, stariji brat umire od posljedice zapaljenja pluća nakon transplantacije bubrega. Imao je tek 42 godine i samo nekoliko mjeseci prije toga bio je izabran za novog predsjednika Šalkea. Navodno je neposredno pred smrt molio Klemensa da nastavi da se brine o „kraljevsko plavim“, kako Šalke zovu u Njemačkoj zbog boja dresova. 

Oko toga šta je Bernd Tenis na samrtnoj postelji rekao svom mlađem bratu, godinama su se vodile pravne polemike. Klemens tvrdi da mu je brat obećao polovinu, a njegov bratanac, Berndov sin Robert, insistira da on ima pravo na 60 odsto firme. 

Ali, obećanja na samrtnoj postelji nema u pisanoj formi. „U našem poslu važi rukovanje“, ponosno je pred sudom izjavio Klemens Tenis. To je način poslovanja s kojim tog otac dvoje djece dobro primaju i neki političari.

„Muško prijateljstvo“ s Putinom

Na primjer Vladimir Putin. Od 2007. Tenisa s ruskim predsjednikom veže „muško prijateljstvo“, kako se jednom prilikom izrazio njemački preduzetnik. A prijatelji su odradili milionski dil sa Gaspromom. Na dresovima Šalkea je logo ruskog energetskog giganta, što je za šefa Kremlja i sam koncern savršena reklama u inostranstvu.

Prilikom svakog susreta u Moskvi, Putin ne samo da se radovao novim dresovima Šalkea, već i koljenicama koje je šef lično spremao. „Gdje su usoljene kolenice?“ – to je uvijek prvo što Putin pita, pričao je Tenis. I nije sve trebalo da ostane samo na koljenicama – vjerovatno je ruskom predsjedniku, dok su se rukovali, obećao ne samo da će dopremati meso u tu zemlju, već i da će proizvoditi u Rusiji.

Preko svoje ćerke firme „Don“ Tenis upravlja klanicama sjeverno od Moskve u Voronježu i Belgorodu. Prema navodima ruskog Nacionalnog udruženja uzgajivača svinja (NSS), „Don“ je jedan od deset najvećih proizvođača svinjskog mesa u Rusiji.

Izvoz i u Kinu

Ali, Tenis se ne zadržava samo na Rusiji, koncern već duže vrijeme u vidu ima i Kinu. Tamo je poslednjih godina potražnja enormno porasla. Samo u prvom kvartalu ove godine Kina je uvezla oko milion tona svinjskog mesa, dobrih 70 odsto više nego u istom periodu prošle godine. Poređenja radi, njemačka godišnja proizvodnja svinjskog mesa iznosi 5,2 miliona tona.

Jedan od razloga za takav rast uvoza iz Njemačke jeste afrička svinjska kuga. Ona se u Kini, zemlji s najvećim brojem svinja na svijetu, posljednje dvije godine veoma raširila. Milioni životinja su morali da budu ubijeni. A kako bi se zadovoljila potreba Kineza za svinjskim mesom, moralo je da se uvozi u ogromnim količinama. Unosan posao za Tenisa! 

On je tako iskoristio priliku i investirao 500 miliona evra u novu klanicu u centralnoj kineskoj provinciji Sečuan zajedno sa partnerskom firmom Dekang, koja je uložila isto toliko. U toj klanici bi godišnje trebalo da se kolje šest miliona svinja. To je unosan posao, s obzirom na to da je svinjsko meso u Kini skuplje nego u njemačkim supermarketima.

Klemens Tenis je decenijama imao nos za biznis. Unio je revoluciju u prodaju mesa u supermarketima. Mušterije su tako radije kupovale upakovane šnicle iz frižidera umjesto da odlaze kod lokalnog mesara. On takođe zna da je njemačkim diskontima draže da imaju jednog partnera koji će im i u najudaljenije krajeve Njemačke isporučiti kobasice – brzo i pouzdano. Pri tom je i kreativan – godinama uspijeva da dobija heparin, koji se koristi za razređivanje krvi, iz crijeva svinja.

Pad Klemensa Tenisa jeste ubrzala korona, ali on je počeo već u julu prošle godine. Na Danu zanatlija u Padebornu tog pasioniranog lovca na divljač upitali su pred 1.600 ljudi o njegovom modelu za sprečavanje klimatskih promjena. On je rekao da svake godine u Africi može da se izgradi 20 elektrana, a „onda će prestati da sijeku drva, i prestaće – kada padne mrak i kada ih elektrifikujemo – da proizvode djecu“.

Ta svoja rasistička zastranjivanja Klemens Tenis je još i mogao da prepusti zaboravu tako što se na tri mjeseca povukao s mjesta predsjedavajućeg u Šalkeu. Ali nakon izbijanja zaraze u njegovoj fabrici, nakon više od 1.500 inficiranih i nakon stavljanja u karantin čitavog jednog regiona – on to više neće moći!

Na tekstu sarađivali: Henrik Beme, Marina Baranovska, Hao Gui

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android