Usamljena djeca Moldavije
Hiljade djece u Republici Moldaviji živi bez roditelja, jer oni rade u inostranstvu kako bi prehranili svoje porodice. Fotografkinja Andrea Diefenbach je posjetila neke od njih.
"Zemlja bez roditelja"
Olga, Sabrina i Carolina su tri godine živjele same. Njihova majka je radila kao njegovateljica kod jedne porodice u Italiji, gdje je spavala u jednom hodniku na pomoćnom krevetu. U knjizi u slikama pod nazivom "Zemlja bez roditelja" fotografkinja Andrea Diefenbach donosi priče o djeci i roditeljima iz Moldavije koji žive odvojeno.
Dvanaestogodišnjakinja na čelu porodice
Najstarija sestra Olga "preuzela je ulogu majke, pripremila sir, ispekla kruh i pobrinula se za to da najmlađe sestre na vrijeme krenu u školu", prisjeća se Andrea Diefenbach. Na ovu fotografkinju iz Wiesbadena hrabrost djece je ostavila veliki utisak.
"Mama, ne zaboravi nas!"
To kaže Olgina mlađa sestra Carolina tokom skoro svakog telefonskog razgovora svojoj majci. "Djeca sa situacijom dobro izlaze na kraj", kaže Andrea Diefenbach. "Porodice su međutim rastrgane, posljedice će se razumjeti valjda tek za 20 godina kada djeca odrastu."
Pomoć bake i djeda
I Cătălinini roditelji rade u inostranstvu, ali ona je manje usamljena od Olge i njenih sestara: Njeni baka i djed su iz drugog sela došli da žive s njom. U bivšoj sovjetskoj republici su mnoge porodice razdvojene. Prema navodima Svjetske banke, skoro jedna četvrtina stanovništva živi u inostranstvu. Mnogi od tih migranata u zemljama u kojima borave nemaju legalnu dozvolu boravka.
Roditeljska ljubav iz daljine
Roditelji redovno šalju pakete svojoj djeci. Ponekad su u paketu i kokice ili jabuke iz italijanskog supermarketa. "One, istina, nisu tako ukusne kao svježe iz Moldavije, ali paketi su često jedini način da roditelji pokažu svoju ljubav", kaže fotografkinja Andrea Diefenbach.
Dugogodišnja razdvojenost od djeteta
Zbog toga što u inostranstvu žive ilegalno, mnogi roditelji godinama ne mogu posjetiti svoju djecu. Jer, na granici će ih pitati gdje su im važeći dokumenti. Ludmilla, koja u Italiji obavlja posao čistačice na šest različitih mjesta, svog sina Slaweka nije vidjela sedam godina. Sada ima legalnu dozvolu boravka i može ga dovesti kod sebe.
Težak posao u inostranstvu
Andrea Diefenbach fotografisala je i u Italiji roditelje napuštene djece. Na primjer Aljonu i Vanju, koji novac za svoje dvoje djece zarađuju na jednom polju gdje beru lubenice. Kada pada kiša, nemaju posla i onda ne dobiju nikakvu dnevnicu.
Više empatije za migrante
"Roditeljsku ljubav može osjetiti svako", kaže Andrea Diefenbach. "Želim da ljudi u Zapadnoj Evropi, kada budu gledali moje slike, počnu razmišljati o tome da njihova čistačica iz inostranstva možda ima djecu i o tome kakav ona život vodi", kaže ova fotografkinja.
"Drugog izbora nema"
Roditelji koje je portretirala nisu imali drugog izbora nego da sreću potraže u inostranstvu i da svoju djecu duži period gledaju samo na slikama. "Nisu znali ni kako da djeci kupe olovke za školsku godinu. Republika Moldavija važi kao najsiromašnija zemlja Evrope. Prosječna plata stanovnika manja je od 200 eura mjesečno.
"Bez lažne patetike"
Za svoj projekt "Zemlja bez roditelja", Andrea Diefenbach je 2012. dobila nagradu reporterske mreže n-ost za Istočnu Evropu. "To su slike bez lažne patetike i upravo zbog toga impresivnije pokazuju posljedice ekonomskog razmimoilaženja Evrope", kaže član žirija Lars Bauernschmitt.
Razumijevanje migranata
Fotografije Andree Diefenbach mogu se vidjeti do 12. maja u gradskom muzeju u Wiesbadenu. Ona je svoju knjigu sa fotografijama predstavila i u Moldaviji. "Mnogi ljudi su bili iznenađeni kada su vidjeli kakav težak život vode njihovi rođaci u inostranstvu. Poznati su im bili samo paketi sa namirnicama i odjećom."