130112 Stasi-Zentrale Gedenkstätte

Pri spomenu zloglasne istočnonjemačke tajne policije Stasi mnogim se građanima u tom dijelu Njemačke i danas vidi strah na licu. Za vrijeme socijalističkog režima DDR-a, vlasti su svoje građane špijunirali, ispitivali i stalno kontrolirali. Naredbe za to su često dolazile iz jedne sobe u Berlinu - ureda šefa Stasija Ericha Mielkea. Njegov ured je od jučer (15.1.) otvoren za javnost, i to točno 22 godine nakon što su borci za građanska prava, puni bijesa, provalili u taj, kako ga mnogi građani bivšeg DDR-a poimaju, "ured užasa" koji se nalazio u centrali Stasija.

"Neprijatelj je onaj koji misli drukčije"

Bivša radna soba jednog od možda najomraženijih Nijemaca u povijesti Njemačke je sada svježe renovirana. Prostorija izgleda upravo onako kako ju je razjarena gomila zatekla 15. siječnja 1990: crveni tepih, plavi namještaj, mnogo metala, tipični industrijski dizajn DDR-a koji i danas budi znatiželju. U ovoj prostoriji je od 1957. do 1989. sjedio zloglasni Erich Mielke. Za razliku od šarolikog interijera, svijet u glavi šefa Stasija bio je uređen po crno-bijelom principu: postojali su samo prijatelji ili neprijatelji. Shodno tomu i naziv izložbe, postavljene u nekadašnjoj centrali Stasija, glasi: "Neprijatelj je onaj koji misli drukčije". Kada su hrabri građani početkom 1990. nahrupili u Stasijev stožer u berlinskoj gradskoj četvrti Lichtenberg, oni ne samo da su pokazali kako više ne strahuju od zloglasnog režima, nego su od uništavanja spasili i milijune spisa koji su svjedočili o zločinima vrha DDR-a.

Srce izložbenog prostora čini naravno ured prvog čovjeka Stasija Ericha Mielkea. Ova prostorija dugo je vremena bila zatvorena za javnost. Zgrada u kojoj se nalazio ured je, kao i mnogi javni objekti DDR-a, bila u prilično lošem stanju, te se cijela "kuća 1" morala sanirati prije nego je ured šefa Stasija mogao biti otvoren za javnost. Za njemačkog državnog ministra za kulturu i medije, Bernda Neumanna, je sanacija ovog objekta i ureda važna zbog, kako kaže, suočavanja s istočnonjemačkom diktaturom: "Upravo odavde, iz ove zgrade je dolazio nečovječni teror, koji je DDR obilježio kao državu potlačivanja i represije."

Izložba posvećena žrtvama Stasija

Većina inventara se ni po čemu ne razlikuje od opreme u brojnim drugim uredima državnog aparata bivše "zemlje radnika i seljaka". Jedino se ističe telefonski aparat s velikim crvenim gumbom koji je služio za otvaranje direktne linije prema Centralnom komitetu DDR-a. TV prijemnik marke "Philips" je, nasuprot tomu, djelo industrije "klasnog neprijatelja" sa Zapada.

Posjetitelji mogu obići i sobu za sastanke, u kojoj se nalazi i velika karta DDR-a s "kapitalističkim otokom" - zapadnim Berlinom, gdje je Stasi također špijunirao, pratio i bilježio sve što se događa. No najviše posla Stasi je imao na području DDR-a. U ovom jedinstvenom muzeju ne nedostaje ni svjedočanstava o žrtvama zloglasnog policijskog aparata kojima je ova trajna izložba i posvećena.

Među portretima žrtava nalazi se i onaj Rolanda Jahna, sadašnjeg šefa Stasijevog povijesnog arhiva. Jahna raduje što je i ovo mjesto konačno postalo mjesto na kojemu posjetitelji mogu vidjeti povijest, te se politički obrazovati. "Mislim da je ovo povijesno mjesto posebice prikladno za to da se doživi povijest i time ojača svijest o demokraciji. Što bolje budemo mogli razumjeti diktaturu, utoliko bolje možemo oblikovati demokraciju", naglašava Jahn. Ovaj bivši novinar planira još već projekte u svrhu očuvanja sjećanja na DDR-ov režim, poput osnivanja svojevrsnog "Campusa demokracije" u kojem bi povijest bila vidljiva i za nadolazeće naraštaje.

Autori: Marcel Fürstenau / Nenad Kreizer / Marina Martinović

Odgovorna urednica: Jasmina Rose