UNIFIL – tragičan kraj plavih šljemova u Libanu

Prošle nedelje (29.03.2026) projektil je eksplodirao u blizini jednog položaja misije Privremenih snaga Ujedinjenih nacija (UNIFIL) u južnom Libanu. Jedan indonežanski pripadnik plavih šljemova je poginuo, a drugi je zadobio povrede opasne po život. Samo dan kasnije poginula su još dvojica indonežanskih vojnika UN, kada je njihovo vozilo uništeno u eksploziji nepoznatog porijekla u blizini mjesta Bani Hadžan.

Ministar spoljnih poslova Indonezije Sugiono osudio je „gnusne“ napade, dok je portparol indonežanskog ministarstva odbrane pozvao na „poštovanje međunarodnog prava“ i naglasio da bezbjednost mirovnih snaga mora imati „najviši prioritet“. I generalni sekretar UN Antonio Gutereš oštro je osudio incidente. Zajedno sa Francuskom, Indonezija je zbog najnovijih događaja zatražila hitnu sjednicu Savjeta bezbjednosti UN.

Troje Indonežana prve su žrtve misije UNIFIL od ponovnog izbijanja borbi izmeđuizraelske vojske i libanskog Hezbolaha. Međutim, već ranije je u dva druga incidenta sedam vojnika UNIFIL-a ranjeno u izraelskim raketnim napadima.

Početkom martalibanski Hezbolah, koji su Sjedinjene Države, Njemačka i druge evropske države proglasile terorističkom organizacijom, napao je Izrael brojnim dronovima i raketama. To je bila reakcija na zajednički napad Izraela i SAD na Iran, koji je počeo svega nekoliko dana ranije i koji se smatra najvećim podržavaocem Hezbolaha.

Izraelska vojska je odmah odgovorila snažnim vazdušnim udarima na položaje Hezbolaha širom Libana, a od 16. marta i novom, obimnom kopnenom operacijom na jugu zemlje.

Neuspješno razoružavanje Hezbolaha

Izrael je već ranije više puta pozivao trupe UN da se povuku iz neposrednog pograničnog područja, jer Hezbolah za napade na Izrael koristi i položaje u blizini baza UN.

Jedan od deklarisanih ciljeva izraelske vojske jeste stvaranje trajne bezbjednosne zone bez Hezbolaha u južnom Libanu, koja bi se prostirala od izraelske granice do rijeke Litani, udaljene gotovo 30 kilometara.

Zapravo, uspostavljanje i nadzor takve tampon-zone takođe je jedan od glavnih zadataka aktuelne misije UNIFIL. Ona u osnovi postoji još od 1978. godine, ali je 2006, nakon Trećeg libanskog rata, značajno proširena.

Te godine Ujedinjene nacije donijele su Rezoluciju 1701, koja predviđa da se Hezbolah potpuno povuče iza rijeke Litani. Misija UNIFIL trebalo je da to obezbjeđuje u saradnji sa regularnom libanskom vojskom; zbog toga je broj vojnika povećan sa 2.000 na 15.000, a misiji su dodate i pomorske snage u kojima učestvuje i njemački Bundesver.

Međutim, taj cilj – faktičko razoružavanje militantnih grupa u južnom Libanu – misija UN nikada nije ostvarila. Uprkos pojačanom prisustvu UN, Hezbolah je uspio da izgradi ogroman arsenal oružja i da uspostavi sopstvena uporišta i položaje čak i u neposrednoj blizini izraelske granice.

Razočaravajući bilans poslije skoro 50 godina

Ni kada je riječ o drugim ciljevima misije, bilans nakon gotovo 50 godina prisustva UN prilično je razočaravajući. Misija već decenijama zapravo služi kao jedini direktni kanal komunikacije između izraelske i regularne libanske vojske, kako bi se razjasnili nesporazumi i spriječile nenamjerne eskalacije.

UNIFIL u tom okviru treba i da pomogne regularnim oružanim snagama Libana da učvrste državnu vlast na jugu zemlje. Pomorski dio misije trebalo je da nadzire morske granice Libana i sprečava krijumčarenje oružja, dok bi patrole UNIFIL-a trebalo da štite civilno stanovništvo u regionu.

Ipak, uprkos svim naporima, libanska vojska nikada nije uspjela da se nametne protiv Hezbolaha, a tokom proteklih godina i decenija stalno je dolazilo do sukoba između te organizacije i izraelske vojske.

Pored toga, plavi šljemovi imaju samo ograničen mandat. Na primjer, ne smiju da pretražuju privatne posjede u Libanu, ne mogu samostalno da sprovode kontrole brodova uz obalu i moraju sumnjive objekte da prijavljuju libanskoj vojsci. Pretresi se smiju obavljati samo u njenom prisustvu.

Ovakva procedura je u prošlosti značajno ograničavala efikasnost u sprečavanju krijumčarenja oružja. A s obzirom na više od 1.200 poginulih i stotine hiljada raseljenih Libanaca samo tokom marta, i zaštita civilnog stanovništva bila je krajnje nedovoljna.

Poslije žestokih kritika: kraj za UNIFIL

Uprkos problemima koje je teško ignorisati, Ujedinjene nacije i libanska vlada do sada su se držale misije UNIFIL. Za vlasti u Bejrutu plavi šljemovi su do sada bili važan partner kako bi se uopšte moglo suprotstaviti Hezbolahu.

Generalni sekretar UN Gutereš smatra da je UNIFIL važan stabilizacioni faktor u regionu, bez kojeg bi situacija u južnom Libanu još brže izmakla kontroli. Zemlje, koje šalju trupe, među kojima su, pored Indonezije, i Francuska, Italija i Španija, oštro su osudile napade na vojnike UN. One zahtjevaju da Izrael tokom svoje ofanzive poštuje međunarodne obaveze i garantuje bezbjednost osoblja UN.

Nasuprot tome, posebno Izrael i Sjedinjene Države već godinama oštro kritikuju misiju UNIFIL: plavi šljemovi su, kako tvrde, preskupi, preslabi i nedovoljno efikasni u borbi protiv Hezbolaha. Ta milicija, prema tim kritikama, čak koristi položaje UN kao „živi štit“, odakle pokreće raketne napade na Izrael.

Američka vlada je misiju nazvala „potpunim neuspjehom“. Smanjila je svoje finansijske doprinose UNIFIL-u za dvocifren milionski iznos i zalagala se za značajno smanjenje broja vojnika. Upravo je snažan pritisak iz Vašingtona na kraju bio presudan da mandat misije više ne bude produžen, pa će ova UN-misija biti okončana krajem 2026. godine.

Od 2027. godine libanska vojska bi trebalo da sama bude zadužena za trajno razoružavanje Hezbolaha i za bezbjednost u južnom Libanu. Međunarodni stručnjaci, međutim, sumnjaju da će ona biti u stanju da to zaista sprovede.

Zbog toga Evropska unija planira da od naredne godine pokrene sopstvenu misiju kako bi dodatno ojačala libanske oružane snage. Međutim, ta misija bi trebalo da se ograniči samo na savjetovanje, obuku i trening. Slanje sopstvenih trupa, kao svojevrsnih nasljednika UNIFIL-a, izričito nije planirano.