Erwin Aljukić

Od 1992., otkad je počelo prikazivanje Marienhofa na prvom njemačkom programu ARD-u, ovu sapunicu mnogi Nijemci redovito prate svaku večer. Od 1998. u ovoj nadugovječnijoj sapunici glumi i jedan Bosanac - Erwin Aljukić. Ovo "w" u njegovom imenu je ostalo kad je upisivan u matični ured u Ulmu, gdje je i rođen.

Na glumačkom setu u Münchenu, Erwin Aljukić pored dvije mlade glumice djeluje potpuno samouvjereno. S pravom, jer 12 godina već, 33-godišnji Erwin glumi u ovoj omiljenoj sapunici kompjuterskog stručnjaka Frederika Neuhausa. Iako se isprva namjeravao više baviti modom i novinarstvom, za što se i školovao, igrom sudbine se našao u glumačkim vodama. Roditelji, jugoslavenski gastarbajteri, su, kaže, veoma ponosni na njega. "Moja porodica i moja mama, oni nisu ponosni na to što sam ja sada na televiziji, nego su ponosni na to kako sam ja svoj put našao, da sam imao hrabrosti naći svoj put."

Kolica i bolest su ga samo ojačali

Imao je hrabrosti naći svoj put, unatoč hendikepu. Ovaj metar i 35 centimetara visoki glumac sjedi u kolicima. Boluje od takozvane bolesti krhkih kostiju. "Moja mama uvijek kaže: 'Erwine, da ti nisi imao te teškoće, ti ne bi bio taj kakav jesi!' Zato što - ja sam se navikao na to da se moram boriti. Meni ništa nije palo u krilo."

Iako... priznaje, uloga u Marienhofu mu jeste na neki način pala u krilo - dok je studirao modno novinarstvo. "Tu slučajno u školi je zvao Castingbüro od Marienhofa, od ove produkcije, i nekoga su tražili za tu ulogu. Tajnica se tako sjetila i kazala preko telefona: 'Ah, imamo tu jednog učenika, meni se čini da bi on za to bio odličan'. I tako je to krenulo sasvim slučajno."

Želja da glumi u BiH

Od tada Erwin Aljukić pripada stalnoj glumačkoj postavi Marienhofa i ne propušta nijednu priliku da naglasi da je, unatoč njemačkoj putovnici, u srcu Bosanac. "Ja primijetim da je to jedan veoma važan dio moje ličnosti. I isto jezik, bosanski jezik. To je bio prvi jezik koji sam naučio, i uvijek mi je bilo važno da nikada ne zaboravim pričati bosanski jezik."

Tu i tamo mu se, naravno, i kad priča bosanski, izmaknu riječi poput "Castingbüro" ili "Theater AG" dok priča o tome kako je postao glumac. Ali mu se to i ne može uzeti za zlo jer, kaže, nema više puno prilike posjećivati Bosnu i Hercegovinu, kao što je to radio prije, dok je bio dijete. Prošli put je svoga djeda i nenu posjetio prije dvije godine u selu pokraj Tuzle.

Volio bi ubuduće kao glumac raditi i u Bosni i Hercegovini. Velika mu je želja surađivati s Jasmilom Žbanić. Iako na taj cilj gleda kao na veliku prepreku, naglašava da mu prepreke dosad nisu stvarale probleme, jer "uspije se! I kad se uspije, to vam dadne takvu hrabrost, takvu energiju. I onda znate: i idući put ću uspjeti, zato što sam već i u prošlosti uspio nekoliko puta!"

Autorica: Marina Martinović

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić