Kina kao sila koja zavodi red?

DW: Gospodine Gigerih, većina ljudi će, u pogledu posljednjeg godišnjeg izvještaja Vašeg instituta, vjerovatno steći utisak da je svijet u posljednjoj godini dana postao nesigurniji? Je li to tako?

Gigerih: Bezbjednost je naravno uvijek veoma relativan pojam.  Ali, ono čega bismo se mogli držati je sljedeće: izdaci za odbranu su širom svijeta smanjeni, dok su u Aziji veoma povećani u posljednjih pet godina. To je prilično zabrinjavajuće ako se pogleda u svjetlu teritorijalnih sporova i drugih bezbjednosnih rizika. Drugo što veoma zabrinjava je veće širenje visokih vojnih tehnologija. U ovom slučaju je prije svih Kina ta koja je napravila velike korake, i pokazala se spremnom da ove tehnologije i izvozi. Zbog toga je u međuvremenu veliki broj zemalja postao vojno sposoban, što je do sada bila privilegija zapadnih zemalja.

Mijenja li situaciju faktor Donald Tramp?

Još je prerano da bi se o tome moglo govoriti. A brige koje su vladale u prelaznoj fazi se nisu nijednom potvrdile. Tramp je na raketne probe u Sjevernoj Koreji reagovao prilično mirno. On je tako formulisao politiku kao da je u pitanju sam njegov prethodnik Obama: on je stavio akcenat na savezničke veze s Japanom i Južnom Korejom i djelovanje u okviru mandata Ujedinjenih nacija. To je možda neke iznenadilo, ali to je jedan od elemenata kontinuiteta.

Tramp je stavio NATO pod znak pitanja, iako je to kasnije relativizovao. Ali, baltičke zemlje su zabrinute da bi ih NATO u slučaju opasnosti žrtvovao u konfliktu s Rusijom, čime bi zapravo kolektivna odbrana izgubila značaj. Kako Vi na to gledate?

Mi u Trampovom taboru vidimo određenu dozu poljuljanosti, jer je prehodne formulacije dijelom povukao. Opasnost za baltičke zemlje je naravno veoma realna. Ako pogledate odnose po pitanju vojne gotovosti u regionu onda je jasno da bi Rusija, kada bi to htjela, mogla da regionalno i na određeno vrijeme, uspostavi konvencionalnu kontrolu. Ali, to ne znači da bi se pod znak pitanja stavila politika zastrašivanja od strane NATO saveza. Mislim da je zabrinutost baltičkih zemalja toliko prisutna zato što je pod znak pitanja stavljeno politčko jedinstvo NATO-a. Ali, mi smo vidjeli u posljednje vrijeme da je Alijansa u situaciji da raguje jedinstveno. Prezentnost na prvim linijama, što smo vidjeli posljednjih nedjelja je dobar primjer za to, i to u saradnji sa Sjedinjenim Državama koje su učestvovale i u finansiranju vojnih vježbi.

U slučaju da Tramp bude strateški sarađivao sa ruskim predsjednikom Putinom, da li bi onda obojica na primjer mogla brzo da riješe sirijski konflikt, nezavisno od pitanja da li je to istinsko rješenje za region?

Ako se pitamo kakve dilove bi mogli njih dvojica da isposluju, onda bi to mogla uskoro da bude jedna koalicija protiv Islamske države, a na to bi se mogli nadograditi i drugi elementi. Ali na putu tome stoje bitne prepreke. Iz američkog ugla tu su odnosi koje Moskva njeguje s Iranom i Hesbolahom, što nije faktor smetnje koji treba potcijeniti. Tramp i Putin generalno o Iranu imaju oprečne stavove. Meni ne izgleda da bi moglo uskoro oda dođe do dila.

Da li je aparat Islamske države sve više u defanzivi ili njeno vrijeme tek dolazi?

Gledano iz vojnog ugla, u ovom trenutku vidimo da je (Islamska država) u povlačenju. No, to iz mog ugla znači da IS počinje da se mijenja i da će se još direktnije fokusirati na međunarodne terorističke napade.  A to bi svakako moglo da se okonča jednom velikom prijetnjom za Evropu.

Kako će se razvijati Kina ako se SAD povuku sa mjesta sile koja zavodi red?

Kina je mnogo investirala posljednjih godina u naoružanje, a budžet za odbranu je posljednjih godina enormno uvećan. Ono što sada vidimo jeste to da Kina svoje  vojne sposobnosti povezuje sa svojom spoljnom politikom, koja je pak agresivinija nego ranije. Time u jednom regionalnom sigurnosnom poretku u azijskom Pacifiku imamo određeni faktor neisgurnosti, takođe i pitanje kako će se Amerikanci pozicionirati, hoće li uzeti manje aktivnu ulogu koju bi onda mogla da, u vakuumu koji nastane, popuni Kina.

Dr Bastian Giegerich je radio na godišnjem izvještaju "Military Balance and Strategic Survey"  međunarodnog Instituta za strateške studije u Londonu.