Ukrajinskog žita još uvijek malo, po visokoj cijeni

Ukrajinske luke je od 22. jula napustilo dvadesetak brodova natovarenih žitaricama. Tog dana je u Istanbulu uz posredovanje UN potpisan sporazum koji je okončao višemjesečnu blokadu Crnog mora od strane ruskih ratnih brodova i ukrajinskih morskih mina.

U prvih mjesec dana je oko 600.000 tona žitarica krenulo na svjetsko tržište, saopštila je ukrajinska Lučka uprava. Tamo imaju ambiciozne planove da uskoro stotinu brodova mjesečno isplovljava iz Odese i drugih luka.

Ali, put dotle je trnovit. Jer, svega je pet brodova do sada došlo do regiona Odese da pokupi hranu, od toga jedan pod patronatom UN kako bi što prije stigao do Etiopije gdje istorijske suše ostavljaju milione ljudi na ivici gladi.

Ostali brodovi koji su isplovili su oni koji su već mjesecima bili zaglavljeni u lukama.

„Vrlo traljavo ide sa potpisivanjem novih ugovora o transportu“, kaže nam Pavlo Martišev iz Kijevske škole ekonomije. „Igrači na tržištu ne vjeruju baš Rusima i računaju da bi moglo biti iznenađenja.“

Osiguranja traže mnogo

Recimo, samo dan poslije potpisivanja ugovora u Istanbulu, ruske snage raketirale su luku u Odesi.

„Troškovi transporta veoma variraju, često u samo jednom danu. Čas ima izvještaja o ruskim napadima u regionu Odese, ili na luku u Nikolajevu, čas ruski lovci nadlijeću demilitarizovani morski koridor koji je predviđen za siguran prolaz brodova“, kaže Martišev.

Ovaj ekonomista je u ranijoj analizi računao da Ukrajina može da dođe do dodatnih pet milijardi dolara kroz izvoz žitarica. Taj novac bi svakako dobro došao. Ali, sada Martišev nije siguran da će se optimistična računica ostvariti.

Genadij Ivanov, poslovođa logističkog preduzeća BPG Šiping, tačno zna šta je posrijedi. Njegova firma već desetak godina organizuje put kontejnerskih brodova do ratom izmučenog Jemena. Kaže, i sada mu je teško da ubijedi brodske kompanije da pošalju brodove do njegovog rodnog grada Odese.

„Tek mali broj njih stalno radi u potencijalno opasnim regionima poput zapadne Afrike ili Jemena, i mali broj je sada spreman da ide do Ukrajine“, kaže Ivanov.

Za takva putešestvija prevoznici moraju osiguravajućim kućama da plaćaju premije za rizik. „To na kraju bitno povećava troškove u odnosu na susjedne mirne zelje poput Rumunije ili Bugarske“, kaže on za DW.

Rusko žito potiskuje ukrajinsko

No, što duže morski koridor bude funkcionisao, to će sve više kompanija biti spremno da stavi brodove na raspolaganje. „Kada je potpisan sporazum o žitaricama, osiguranja su očekivala premiju od 4-5 odsto vrijednosti robe za sedam dana. Danas je to 1-1,5 odsto, ali i to je ipak 200.000 do 270.000 dolara po brodu nedeljno“, računa Ivanov.

Brodovlasnici traže dodatni novac za najam broda jer se on dodatno zadržava barem sedmicu dana na kontroli u Istanbulu. Uslov ruske strane bio je da turska vojska ispita svaki brod kako bi se spriječile eventualne isporuke oružja Ukrajini morskim putem.

„Sve to znači da tona tereta iz ukrajinskih luka košta 25 do 35 dolara više nego iz rumunskih luka“, kaže nam Ivanov.

To pak smanjuje dobit izvoznika i ubija otkupne cijene koje dobija ukrajinski seljak. A to je prednost za najvećeg konkurenta na tržištu žitarica – Rusiju. Doduše, i za rusku robu osiguravajuće kuće traže dodatne premije od izbijanja rata.

„Rusija ove godine očekuje rekordnu žetvu sa 90 miliona tona pšenice. Pod ovim uslovima, ruska pšenica će dominirati svjetskim tržištem. Rusi mogu da nude i popuste, već su potisnuli ukrajinsku pšenicu sa važnih tržišta u Turskoj i Egiptu“, kaže Pavlo Martišev.

Slično važi za suncokretovo ulje. „Od početka rata mnoge fabrike u Ukrajini ne rade, pa se umjesto ulja izvoze neprerađene sjemenke što donosi znatno manje deviza“, pojašnjava ekonomista.

Prepuni silosi

Stručnjaci procjenjuju da još uvijek oko 18 miliona tona žitarica čeka u ukrajinskim silosima. To ždere živce posebno farmera koji gaje kukuruz.

„U septembru i oktobru stiže nova žetva. Ako se drastično ne ubrza izvoz, onda će nedostajati skladišta za oko deset miliona tona kukuruza“, kaže Martišev. On traži međunarodnu pomoć i povoljne kredite za male proizvođače kako bi brzo mogli da sagrade privremene silose.

Kada bi sporazum o žitaricama mogao da donese plodove? Tek kada zapadni partneri pomognu Ukrajini da zauzda zahtjeve osiguravajućih kuća, uvjeren je Hajnc Štrubenhof, stručnjak za poljoprivredu koji je ranije u Ukrajini radio za Svjetsku banku.

„Rusija ima interes da i dalje vlada neizvjesnost i da premije na rizik ostanu visoke. EU i SAD moraju naći interes da podrže Ukrajinu kod troškova osiguranja i tako načine njen izvoz konkurentnim“, kaže Štrubenhof.

Ako se to ne desi, ukrajinski seljaci bi mogli da sade sve manje pšenice i kukuruza, a sve više uljane repice i suncokreta. A to bi, kaže ovaj stručnjak, na kraju podrilo nade da ukrajinsko žito može da spriječi glad u Africi i drugdje.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu