Dok ruska vojska nastavlja raketirati i granatirati Ukrajinu, Evropski parlament 14. decembra ukrajinskom narodu dodjeljuje nagradu Andrej Saharov - za slobodu mišljenja. Ovo je važno priznanje. U stvari, Ukrajinci se sada prvenstveno bore za svoje pravo na život, a manje za slobodu misli. Bore se da žive u slobodnoj i nezavisnoj zemlji i da se ne boje postati žrtve ubica i silovatelja iz redova ruske vojske. Bore se da žive tako da njihova djeca ne moraju da se kriju od projektila u skloništima. Mnogi Ukrajinci plaćaju vrlo visoku cijenu za ovaj cilj. Plaćaju životima onih koji ginu u ratu i koji su posthumno nosioci nagrade Saharov.
Povratak u kovčegu od cinka
Da budem iskren, nisam ni sanjao da ću dobiti Pulicerovu nagradu ili postati dobitnik nagrade Saharov. Ali sada se i to dogodilo.
Najprije je Pulicerova nagrada dodijeljena svim ukrajinskim novinarima u proljeće 2022.: "za njihovu hrabrost, upornost, angažman i posvećenost istinitom izvještavanju tokom nemilosrdne invazije Vladimira Putina na njihovu zemlju", navodi Odbor za dodjelu nagrade. Nagrada Saharov dodljeljuje se građanima Ukrajine, koje predstavlja predsjednik Volodimir Zelenski ali i drugim izabranim političarima i civilnom društvu.
Milioni Ukrajinaca, koji su dobili ova visoka priznanja, to vjerovatno neće dugo pamtiti. Siguran sam da nekima te nagrade ni ne znače mnogo. Slična je situacija i sa dodjelom Nobelove nagrade za mir ukrajinskom "Centru za građanske slobode" i trijumfom ukrajinskog benda Kalush Orchestra nakon pobjede na takmičenju za pjesmu Evrovizije.
To je razumljivo. Jer kada vam rakete lete iznad glave i kada su milioni ljudi u bijegu - primorani da napuste svoje domove - nije vam do slavlja. Kada vam se komšije vraćaju s fronta u zaletovanom kovčegu od cinka, a njihova vlastita djeca moraju sjediti u skloništima zbog zračnih napada. Ili kada svaki raketni napad na Kijev, Harkov, Dnjepar, Mikolajev i Odesu osjetite kao napad na sebe i kada vas kratke poruke od rodbine sa znakom krsta rasplaču.
Borba za opstanak
Živimo u realnosti koja se zove "rat", gdje najveće priznanje nije nagrada već pravo na život. Svi sadašnji dobitnici nagrada Pulicer i Saharov iz Ukrajine imaju jedno zajedničko: to je čeznja za životom i pobjedom.
To ih čini hrabrijim, smionijim, srčanijiim. Kako je rat odmicao, strah se postepeno povlačio u drugi plan. U pokušaju da zastraši ukrajinski narod i liši ga budućnosti, Putin se preračunao.
Onaj, ko je rođen da leti, ne može da puže. Ukrajinci će se boriti za svoju zemlju - do kraja. Niko neće popustiti Kremlju. Mi se borimo za pravo na život, a Rusija želi da nam to pravo oduzme.
Naravno, da su nagrade, koje nam se u svijetu velikodušno dodjeljuju, nešto, što je dobro i lijepo. O nama se misli, cijene nas i poštuju. Ali, problem je što se ove nagrade ne pretvaraju u nove isporuke modernog oružja sa Zapada. Jer samo se tako može zaustaviti brutalni masakr u Ukrajini, koji je pokrenuo Putin.
Dugotrajni rat u Ukrajini, koji cijeli svijet od kraja februara gleda uživo, čini se da otupljuje percepciju gledalaca. Neki od njih prate tamošnji rat i dešavanja kao da je u pitanju serija na Netflixu.
Rat u Ukrajini nije film
Dobro se bori protiv zla, heroji sa ratnih poprišta se smjenjuju na ekranu, baš kao i slike uništenih gradova. Oko se brzo navikne na patnju, suze i uništenje. Gledalac se probudi tek kada glavni negativac ponovo počne da prijeti da će nuklearnim oružjem uništiti cijeli svijet.
Vrijeme je da svi, koji žive na planeti Zemlji, shvate da ruski rat u Ukrajini nije film. I:da to nije samo rat protiv Ukrajine, već protiv cijele zapadne civilizacije. Prije ili kasnije mogao bi pogoditi svakoga.
Vladimir Putin, koji je nemilosrdno ubio desetine hiljada Ukrajinaca i bombardovao stambena naselja u mirnim gradovima, teško da će se zaustaviti. On je odavno prešao granicu. Sada se nalazi na terenu, na kojem više nema mjesta za saosjećanje, grižu savjesti i žaljenje. Možemo ga zaustaviti samo zajedno.
Sergej Rudenko je ukrajinski novinar i politički komentator. Objavio je nekoliko knjiga o ukrajinskim političarima. On je i autor kolumne koju piše za DW.
Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu