Ubistvo koje je promijenilo Libanon

Libanonci su podijeljenog mišljenja kada je riječ o procesu zbog ubistva bivšeg premijera i biznismena Rafika al-Haririja, koji u četvrtak (16.1.) počinje u Hagu. 62-godišnji računovođa Abu Marvan smatra naprimjer, da je Tribunal vrlo važan. "Počinioci trebaju znati, da neće proći nekažnjeno".

Vlasnik jednog supermarketa, Ali Hamid, je drugačijeg mišljenja. Za njega se radi o američko-izraelskoj zavjeri protiv šiitskog Hezbolaha: "Hezbolah se borio protiv Izraela i u južnom Libanonu pobijedio Izraelce. Zbog toga sada treba biti kažnjen."

Napad s posljedicama do danas

14. februara 2005. je konvoj u kome se nalazio Hariri, dignut u zrak. 61-godišnji sunitski političar i još 22 osobe smrtno su stradali. Istražna komisija koju je nakon toga formiralo Vijeće sigurnosti UN-a, ukazala je na moguću upletensot Sirije u atentat. Tadašnja libanska vlada je zamolila Vijeće sigurnosti da oformi tribunal, kako bi se provela istraga ovog ubistva. Tako je pet članova Hezbolaha optuženo u odsustvu. Šiitska, libanonska stranka, odbija da izruči optužene.

Stav mnogih ljudi u Libanonu prema prema Haškom sudu je odraz njihove političke lojalnosti. Abu Marvan je sunit i sljedbenik "Pokreta budućnost" , koji je osnovao Rafik al-Hariri. Za razliku od njega, Ali Hamid, podržava Hezbolah, koji Tribunal odbija kao "podvalu Zapada".

Zavjera ili osveta

Lokman Slim, se distancira od oba politička tabora i smatra da je Tribunal prekretnica u novijoj libanonskoj historiji. Neovisno koji politički pravac neko podržava, kaže ovaj 51-godišnjak, Haški sud donosi nešto novo u političku kulturu zemlje - princip odgovornosti. " Mogu reći da sam sretan što sam doživio ovaj trenutak i što mogu vidjeti kako će se ponašati Libanonci. To je zaista jedan ispit."

On je međutim više pesimističan. Tribunal je za mnoge Libanonce simbol za osvetu, zavjeru, podjelu zemlje na počinioce i žrtve, u ovom slučaju na šiite i sunite.

Lokman Slim se sa svojom suprugom Monikom Borgmann posvetio suočavanju sa novijom libanonskom prošlošću. Internet stranica "Memory at Work" je jedan primjer njegovog rada. Jedan dio se odnosi na politička ubistva. U njemu je ovaj bračni par kronološki zabilježio bezbroj ubistava u posljednjim decenijama. Atentat na Haririja je jedno od njih.

"Od formiranja države Libanon do ubistva Haririja, libanonska država je svako političko ubistvo na neki način zataškavala", kaže Lokman Slim. "Stvaranjem Tribunala se smrtonosni atentat više ne može prikriti."

Tračak nade

Ubistvo Rafika al-Haririja snažno je uticalo na dalji politički razvoj zemlje. Najprije se činilo da bi spontani protesti nakon atentata, mogli dovesti do reforme političkog sistema. Demonstranti su tražili pravdu i pozivali na ukidanje konfesionalnog sistema, koji predviđa da predsjednik uvijek mora bit kršćanin, premijer sunit, a glasnogovornik parlamenta šiit. Mirni masovni protesti, na kojima su sudjelovali mnogi neovisno od vjerske pripadnosti, postali su poznati kao "Revolucija cedrova."

Sigurno je u Libanonu već tada nešto "kuhalo", podsjeća Slim. Radilo se o legitimnosti Hezbolahovog oružja, nakon povlačenja Izraelaca iz južnog Libanona 2000. Radilo se i o prisutnosti sirijske armije i reformi političkog sistema. Lokman Slim proteste međutim radije naziva "libanonskim karnevalom".

Dva politička tabora

Glavni zahtjev, povlačenje sirijskih trupa je istina brzo ispunjen. Mnogi demonstranti iz tog vremena su međutim isto kao i Slim, razočarani, jer nije ispunjen zahtjev za provođenjem reformi unutar države.

U sedmicama nakon atentata, 8. i 14. marta, počeli su se formirati politički savezi, koji i danas određuju zbivanja u zemlji. 8. marta je Hezbolah u Bejrutu pozvao na pro-sirijske demonstracije. Ovaj savez čine šiitske stranke Amal, Hezbolah i kršćanski Slobodni patriotski pokret, koji se kasnije priključio.

Anti-sirijske sunistske i kršćanske snage, svoju alijansu formirale su 14. marta kada su održane velike demonstracije. Ova dva saveza su u stalnom sukobu, posebno kada je riječ o razoružavanju Hezbolaha.

Rafik Al-Hariri je za mnoge Libanonce nakon građanskog rata (1975-1990.) bio simbol obnove. Kao biznismen i političar, on se posebno zalagao za projekte izgradnje infrastrukture. Za libanonske sunite bio je neosporni vođa. Skoro devet godina nakon njegove smrti, zemlja se nalazi pred jednim novim sunitsko-šiitskim iskušenjem. Jer, pored Tribunala koji će se baviti Haririjevim ubistvom, na zemlju utiče i rat u susjednoj Siriji. Politička stabilnost je daleko.

Autori: Mona Naggar / Belma Šestić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić