U Češkoj ipak nisu glasali za teške desničare

„Potres", „hurikan", „tsunami": nakon parlamentarnih izbora u Češkoj prošle subote mediji nisu štedjeli u usporedbama sa prirodnim katastrofama. Jer u jednoj, povijesno gledano najboljoj demokraciji središnje Europe je oko 60% birača glasovalo za stranke koje su protiv postojećih sustava i elite. A to se povrh toga dogodilo u makroekonomski izuzetno dobrim uvjetima. To je i više nego zabrinjavajuće za jednu zemlju Europske unije.

U drugim zemljama Europe se govorilo o još jednom koraku u pravcu političke desnice na istoku i o tome kako sad još jedna zemlja u tom dijelu EU kreće sličnim putem kao i Mađarska ili Poljska. Ali pored svih briga o izbornim rezultatima u Češkoj, tu treba malo bolje pogledati što se dešava. Naslovi kao što su „zaokret udesno" i „euroskepticizam" paušalno ocrnjuju regiju i malo toga objašnjavaju.

Zatrovana klima u Češkoj

Česi, koji su glasovali protiv postojećeg sustava, u golemoj većini nisu tek tupavi ekstremni desničari. Njima je dosta nadutosti političke elite. Već godinama se ne napreduje sa važnim reformama u socijalnoj skrbi, zdravstvu i u obrazovanju. Na regionalnoj i lokalnoj razini previše ima „sitnih usluga" i nepotizma. A u jednom dijelu češkog društva svakako vlada i strah da će Česi ostati gubitnici u procesu modernizacije.

Istovremeno su političari kao što je češki predsjednik Miloš Zeman proteklih godina trajno zatrovali klimu u javnosti, na primjer omalovažavajućim izjavama o Europskoj uniji, o izbjeglicama, ali i o općim humanističkim vrijednostima i o liberalnoj demokraciji. Čak i od milijardera i osnivača stranke-pokreta ANO Andreja Babiša su se ponekad mogle čuti takve izjave.

Ali najveći dio svojih glasova je dobio obećanjem da će „očistiti" Češku i okončati samoposluživanje koje vlada među elitom. To nije bez ironije, jer Babiš je i sam uvijek pripadao eliti, a i on se vuče kroz medije optužbama za utaju poreza i pronevjeru subvencija.

Za razliku od političara kao što su Viktor Orban ili Jaroslav Kaczynski, on nije nacionalist, nije šovinist i nema neku temeljno antidemokratsku viziju za Češku. On je prije tip ambicioznog, samoljubivog oligarha koji misli da će njegov autoritativni stil vođenja poduzeća pomoći i njegovoj državi. U toj autoritativnosti leži i opasnost od Babiša.

Političkoj eliti moraju zvoniti zvona na uzbunu

U kojoj mjeri će Babiš utjecati na budućnost Češke, to još uvijek nije jasno. Nije samo problem okupiti vladajuću koaliciju, jer trenutno jedva netko želi surađivati sa strankom ANO. Problem je i da je Babiš posljednjih godina iz svoje stranke otjerao i mnogo mudrih glava, koje mu zapravo trebaju kako bi sproveo sve te lijepe stvari koje je obećao o boljem gospodarenju i učinkovitosti.

A kao premijer, više neće moći pobjeći u ulogu oporbenjaka u vladi, što je radio kao ministar financija od početka 2014. do ovog svibnja. Utoliko se može početi i osipati povjerenje u njega.

Na koncu konca Babiš nema neki projekt u rukavu koji je usmjeren protiv temelja ideje ujedinjene Europe. Jedino što mu je zajedničko sa drugim zemljama Višegradske skupine jest njegovo odbijanje europske politike prema izbjeglicama. Zato pobjeda ANO-a nipošto ne znači i jačanje, već ionako sve heterogenije Višegradske skupine.

Usprkos svemu, kod te toliko napadane elite unutar i izvan Češke bi ipak trebala zazvoniti sva zvona na uzbunu. Ako tradicionalne političke snage ne žele jednog dana biti potpuno pometene od opskurnih snaga koje ustaju protiv etabliranih sustava, moraju se prisiliti na transparentni, odgovorni, održivi i autentično demokratski način vladanja. Samo tako će uspjeti zadobiti povjerenje naroda.