U rezervoar ili na tanjur?

Koristi su trebali imati svi: i industrija, i vozači i okoliš. Ali procjena je bila pogrešna - povećanje udjela bio goriva ne bi bila dobra ni za koga. Sigmar Gabriel, njemački ministar za zaštitu okoline je morao reagirati, i opozvao je ranije donešenu odredbu: "Ja sam odlučio da se više ne upuštam u raspravu o koristi i štetnosti ove mjere. Mi smo o tome diskutirali godinu i pol dana, nama su bile predstavljene pogrešne brojke, ja se u to više ne upuštam."

Tim je riječima Gabriel, objavio povlačenje svoje ranije odluke. Tokom pregovora sa ministarstvom su predstavnici automobilske industrije tvrdili da u Njemačkoj ima svega oko 375 000 starijih automobila koji bi s novim gorivom mogli imati problema. Naknadnim ispitivanjima ustanovljeno je, međutim, da se radi o više od tri miliona vozila koja bi trebala novu opremu.

Šteta veća od koristi

Ideja je u osnovi bila jednostavna i potpuno u skladu sa razvijenom ekološkom svijesti u Njemačkoj: što se više za pogon automobila koristi biološko gorivo, primjerice etanol dobijen iz žitarica, to je se manje troši goriva fosilnog porijekla, dakle benzin ili dizel dobijene derivacijom iz nafte.

S jedne se strane time željela smanjiti emisija ugljičnog dioksida, koji najvećim dijelom doprinosi nastajanju efekta staklenika i time promjeni klime. S druge se strane poticanje korištenja obnovivih vrsta goriva koje se dobijaju iz poljoprivrednih proizvoda doprinosi smanjenju ovisnost o arapskoj ili ruskoj sirovoj nafti.

Računica je, međutim, bila nepotpuna: za proizvodnju bio-etanola, dakle u osnovi alkohola, koriste se žitarice, poput pšenice, raži ili kukuruza. A za biodizel koriste se uljana repica ili uljajne palme. Hrana koja treba siromašnima završava u rezervoarima automobila bogatih, upozorava i Jean Ziegler, posebni izaslanik UN za hranu: "Kada se gladne ljude na jugu zemaljske kugle natjera da plaćaju održavanje luksuznog mentaliteta mobilnosti i transporta na bogatom sjeveru, onda to predstavlja zločin protiv čovječnosti."

Njegovo veličanstvo - auto

Osim toga ni ekološki proizvodnja bio-goriva nije održiva: tako se za uzgoj uljane repice odnosno uljanih palmi krče velike površine šume, uključujući i tropske šume od izuzetnog značaja za održanje klimatske ravnoteže. Paljenjem šuma kako bi se dobio prostor za plantaže palmi, te erozijom koja potom nastupa, u atmosferu se otpuštaju ogromne količine ugljičnog dioksida koji je nače vezan u biljkama i u zemlji. Štete za atmosferu i klimu su višestruko veće od koristi.

U Njemačkoj, međutim, do promjene stava savezne vlade nije dovela zabrinutost zbog lošeg ekološkog bilansa tzv. bio-goriva, već zabrinutost zbog mogućeg bijesa miliona vozača - a time i glasača - širom zemlje.