U posljednjoj njemačkoj tvornici aluminijevog oksida
11. januar 2020
U kompleksu tvornice aluminija u donjosaskom Stadeu (AOS) sve djeluje nekako predimenzionirano: 30 metara visoki silosi, pored cjevovoda od nehrđajućeg metala, a iznad svega stoji 70 metara visok toranj iz kojeg izlazi para. Čitav kompleks zauzima nevjerojatnih 55 hektara. Kompleks ima čak i vlastitu luku uz Labu preko kojeg boksit, glavni sastojak za proizvodnju aluminijevog oksida ili glinice, stiže iz daleke Gvineje.
Kako objašnjavaju direktori AOS-a Volker Richter i Hartmut Borchers logistička prednost vlastite luke je i razlog zašto je ova tvornica glinice, osnovana 1973. još uvijek u pogonu. Ovo je i jedina preostala tvornica glinice (od koje se u dodatnom postupku dobiva aluminij) u Njemačkoj.
Problemi s energijom i zaštitom okoliša
Najveći problem s proizvodnjom glinice je bila ogromna potrošnja energije koja se pritom utroši. Za jednu tonu glinice se utroši ista količina energije koliko jedna četveročlana obitelj potroši u godinu dana. U Stadeu se godišnje proizvede milijun tona glinice. Boksita najviše ima u područjima oko ekvatora.
No u područjima u kojima se eksploatira boksit je u posljednje vrijeme došlo do masovnih prosvjeda građana koji su za potrebe iskopa bili prisiljeni na preseljenja. Kako kaže Michael Reckorth iz udruge PowerShift, koja se zalaže za održivu energetsku politiku, prilikom eksploatacije zbog upotrebe velikih količina kemikalija dolazi i do onečišćenja podzemnih voda ali i zraka. "U Gvineji se trenutno vodi jedan proces u kojem je 540 osoba iz područja u kojem se eksploatira boksit tužilo Svjetsku banku", kaže Reckorth.
Svjetska banka, za razliku od mnogih nevladinih organizacija, financira eksploataciju boksita koju doživljava kao doprinos razvoju ovog dijela Zemlje. Zato je nedavno i jednoj tvrtki iz Gvineje odobrila kredit od 900 milijuna dolara. Za trećinu kredita jamči Njemačka. Uvjet za jamstvo je bio taj da se dio boksita najmanje deset godina isporučuje i AOS-u.
Najvažniji poslodavac u regiji
Briga Njemačke za kompleks u Stadeu je razumljiv: AOS je treći po redu najveći poslodavac u ovoj regiji. Ovdje je zaposleno preko 500 radnika, trenutno se ovdje izučava i preko 50 naučnika i to u nekoliko specifičnih zanimanja. Direktor Borchers je svjestan da je izobrazba vrlo važna za budućnost posljednje tvornice ove vrste u zemlji.
Konkurencija, kao i u mnogim segmentima, dolazi iz daleke Kine. U međuvremenu se u Kini proizvodi više od polovice svjetske količine glinice. U Njemačkoj su na snazi stroge odredbe o zaštiti okoliša. Pri proizvodnji glinice nastaje velika količina otpada, najveće količine se odnose na tzv. crveni mulj, visokotoksičnu tvar koja nastaje pri obradi boksita i koja sadrži natrijevu lužinu.
U Stadeu se ovaj mulj deponira pet kilometara od kompleksa u jednom bazenu s 15 metara visokim nasipom sagrađenom specijalno za tu namjenu.
Sjećanje na Kolontar
No bazen raste iz godine u godinu. Trenutno je dopušten rast zidova-nasipa do 21 metra. Sjećanja na katastrofu u mađarskom Kolontaru gdje je 2010. popustio nasip odlagališta crvenog mulja su još svježa. Borchers međutim isključuje da bi se tako nešto moglo dogoditi u AOS-u. "Stabilnost nasipa se konstantno kontrolira. U 45 godina nije bilo niti jednog problema", kaže direktor.
Opasnost po AOS, kako smatra Borchers, dolazi iz drugog smjera. On strahuje da bi u jeku procesa odustajanja od nuklearne energije u Njemačkoj energije mogla poskupjeti do te mjere da bi to značilo kraj za jedinu preostalu njemačku tvornicu glinice.
No očito je politici stalo da jedina tvornica glinice od koje se dobiva važan aluminij preživi. Ovisnost od stranog aluminija je očito veće zlo od subvencija cijena energije za strateški važne grane industrije poput ove.