U posjeti Bosanskom Petrovcu: Živi se teško, ali veselo

Dušanka živi sa svojim suprugom u malom selu Vrtoče u neposrednoj blizini Bosanskog Petrovca. Iako su već oboje u godinama, a težak seoski rad ostavio duboke tragove i žuljeve na njihovim rukama, jedino što bi, u šali kažu u svojim životima željeli promijeniti, je da se nekom neobičnom silom podmlade i da ponovo prožive svoju mladost. „Samo da budemo mlađi, to bismo najviše željeli promijeniti. A ovako, pošto starimo, i nemamo neku veliku želju!“, kaže ona. Ljudi u ovom zaboravljenom kraju žele samo da rade i da od rada mogu da žive. Većina seljana u selu Vrtoče se bavi poljoprivredom. Sa Dušankom smo razgovarali o tome kako izgleda njen uobičajeni radni dan. „Živimo dobro. Imamo piliće, imamo kravu, bavimo se malo poljoprivredom i dobro nam je“. I suprug se slaže i dodaje: "Sve obaveze imamo redovne, živimo od poljoprivrede. Ne radi se nigdje, teško nam je. Teško je doći i do maraka i težak je seljački posao“, navodi on.

Uzdaj se u se i u svoje kljuse

Selo Vrtoče je tipično za petrovački kraj, ali vjerovatno i za cijeli ovaj region od Bihaća do Livanskog polja. Ovdje žive vrijedni ljudi, navikli na nevolje i težak rad. Od života ne traže mnogo. Žele da rade i da od svog rada mogu živjeti. Većini njih je jedina djelatnost i prilika da zarade nešto novca firma za uzgoj i preradu pilića Vrtoče. Njen menadžer Zoran Radošević, kaže da je većina ili zaposlena u firmi, ili kao dobavljači uzgajaju piliće za firmu, koja ih onda prerađuje i prodaje na petrovačkom području, ali i šire. Prvo veliko širenje firme je bilo na kladuško područje i u Sanski Most. Poslovna klima u Bosanskom Petrovcu, priča Radošević, nije sjajna. Puno je bilo problema u početku. Sada planiraju i proširenje, na područje Republike Srpske. Uglavnom su, kaže Zoran, započeli vlastitim snagama.

Donacije puno pomogle

Firma danas ima 38 zaposlenih i 40 kooperanata. „Mi smo u živinarstvu od 1982. godine tako da je neka naša osnovna snaga bilo iskustvo. Kada je u pitanju Petrovac, nije tu nikada bilo tradicije iz ove oblasti, međutim mi smo uspjeli tu našu proizvodnju od prije devet godina pa do danas da uvećamo za oko 12 puta“, kaže Radošević. Iako su u početku imali pomoć stranih organizacija, većinu posla na pokretanju proizvodnje su ipak morali odraditi sami. „Bilo je nešto donacija sa strane humanitarnih organizacija koje su bile aktivne proteklih godina i na području petrovačke opštine ali najveći dio smo mi odradili sopstvenim snagama“. Donacije su mnogo pomogle kooperantima, koji su počinjali sa skromnom proizvodnjom od par stotina pilića, da bi danas imali proizvodnju od više od deset hiljada.

Nema perspektive za mlade

Šetajući ulicama Bosanskog Petrovca, srećemo zanimljive ljude. Ekonomija, kažu nam uz usmjeh, nije baš sjajna, ali ovdje su svi veseli. Mali je grad, kažu, i svako svakog poznaje i na ulici sreće i pozdravlja. Baš kao i čika Juso, koga u Petrovcu zna baš svako. Pitamo ga kako se živi, ima li posla. „Za posao je jako slabo, nema posla. I ja nemam posla, ali ja sam malo stariji, imam 57 godina, i ja sam već dosta prošao. Ali za mlade je baš nikako! Završi školu, mora ići u drugo mjesto tražiti posla“, smatra Juso.

Novi gradonačelnik Ermin Hajder iz "Naša stranke"

Bosanski Petrovac je jedina opština u kojoj je na proteklim lokalnim izborima za načelnika izabran kandidat Naše stranke Danisa Tanovića. Novi načelnik se zove Ermin Hajder. Dugo godina radio je u nevladinim organizacijama i promovisao multietničko društvo. U Našu stranku je, kaže, ušao iz uvjerenja da je moguće promijeniti Petrovac. U šali kaže da mu je predizborna parola bila da će biti jedini načelnik u istoriji Petrovca koji neće imati vlastitu pilanu. „Najbitnija promjena je da su ljudi shvatili da oni odlučuju, iskoristili su to, i da se bolje osjećaju zbog toga što vide da ima nade i šanse za njihov grad“, ističe Hajder. Kaže da se osjeća bogat jer je ostao isti. Pozdravlja se sa ljudima na ulici kao i prije. Ništa se nije promijenilo u odnosu na sve te ljude oko njega, ističe. „Promijenilo se jednostavno to da ću ja biti jako zaposlen čovjek, da ću ja morati računati na sve te ljude oko sebe, ali ja moram reći da sam jako zadovoljan i sretan čovjek. Mi moramo vratiti vjeru u politku i u političare da su to ljudi koji žive i rade za građane jer su od njih plaćeni. Ja to vlastitim primjerom i vlastitim radom itekako želim i znam pokazati i mislim da je to najveća promjena koju mi možemo napraviti“.

Život bez nacionalnog ključa

Ermin i ljudi oko njega tvrde da znaju šta treba uraditi da se Bosanski Petrovac promijeni. Postoje prirodni resursi, fabrike za koje treba pronaći investitore, uključiti u turističku ponudu grada istorijska mjesta iz Narodnoosolobodilačkog rata. „Lepeza je mogućnosti u ovom gradu. Pored prirodnih bogatstava mi tu imamo i jednu istorijsku tradiciju, od Prvog kongresa antifašističkih žena, pa partizanski aerodrom na medenom polju, svi znamo za film Partizanska eksadrila. To je sve kapital koji može poslužiti jednoj kvalitetnoj turističkoj ponudi, uz bogatstvo i seoskog turizma“, kaže novi načelnik opštine. Ermin nam dalje kaže da su ih kontaktirali predstavnici ambasada i međunarodnih organizacija, koji žele pomoći Petrovcu jer smatraju da ako koncept nadnacionalne stranke uspije u Bosanskom Petrovcu, on bi se možda mogao proširiti i na cijelu BiH. A ako to uspiju, dokazaće da poštivanje nacionalnog ključa i zaštite vitalnih nacionalnih interesa, nije jedina mogućnost da se živi životom dostojnim čovjeka.