U Njemačkoj ponovo odobrena eutanazija
26. februar 2020
„Htjela bih da sama donesem odluku o tome, kada više ne budem mogla da izdržim bolove“, kaže Melanie S. ljekaru Lukasu Radbruchu na Univerzitetskoj klinici Bonn-Venusberg. Ta 63-godišnjakinja ima rak pluća u poodmakloj fazi. Posebno je plaši da neće moći da guta i da će se ugušiti. Tako nešto ne želi da doživi pri punoj svijesti. Melani razmišlja o mogućnostima da joj se ukaže medicinska pomoć pri eutanaziji.
Ali takvu vrstu samoubistva do danas je zabranjivao član 217 njemačkog Krivičnog zakona, donesen decembra 2015. Cilj zakona je bio da se udruženjima i pojedinačnim osobama zabrani „biznis sa smrću“.
Put ka smrti
Ali posljedice su bile velike: ne samo da su se povukli pomagači pri samoubistvu kojih je bilo do 2015, već i mnogi ljekari u njemačkim bolnicima više uopšte nisu htjeli da razgovaraju sa pacijentima o medicinskoj pomoći pri samoubistvu. Teško oboljelim osobama, koje su sebi htjele da prekrate muke, nije preostajalo ništa drugo osim da odgovarajuću pomoć potraže u Švajcarskoj ili Holandiji. Tamo je dozvoljena asistencija pri eutanaziji.
Onima, koji zbog nedostatka snage ili novca nisu mogli da krenu na taj put, preostajalo je samo da članove porodice zamole za pomoć u samoubistvu – jer se sporni član zakona na njih nije odnosio. Ali ko bi nekog svog opteretio takvim zahtjevom?
Zbog toga su pacijenti i ljekari podnijeli tužbu Saveznom ustavnom sudu. Minhenski advokat Wolfgang Putz za DW kaže: „Uticaj obje velike crkve u Njemačkoj na one koji donose političke odluke i dalje je veoma veliki, iako živimo u sekularnoj državi“. Protestantska i katolička crkva su protiv svake vrste aktivne eutanazije.
Mogućnosti palijativne medicine nedovoljno poznate
Ljekar Lukas Radbruch pažljivo sluša Melanie S. On je predsjednik Njemačkog društva za palijativnu medicinu koje ima za cilj da ublaži bolove kada izliječenje više nije moguće. Njegovo iskustvo je da je traženje pomoći pri samoubistvu često poziv u pomoć i nada da postoji „izlaz u slučaju opasnosti“. Kada pacijentima ponudi sredstva za ublažavanje bolova, oni bi to u većini slučajeva prihvatili.
„Ako presuda Saveznog ustavnog suda o ukidanju člana 217 postane nova motivacija za pomagače pri samoubistvu, to bi predstavljalo opasan razvoj za naše društvo“, kaže Radbruch. On strahuje da bi se mnogi teško oboljeli pacijenti odlučili na samoubistvo, da više nikome ne bi bili na teretu. Radbruch smatra da niko ne bi smio biti pod pritiskom i da pravila o eutanaziji ne bi trebalo da budu olabavljena.
Nova pravila
Savezni ustavni sud odlučio je danas (26.2.) da član 217 nije u skladu sa njemačkim Osnovnim zakonom (Ustavom): poštovanje i zaštita ljudskog dostojanstva i slobode su toliko temeljni principi njemačkog Ustava, da država i društvo moraju da prihvate kada ljudi žele da izvrše samoubistvo kao akt autonomnog samoodređenja. Čovjek smije sam da odluči da li je život vrijedan življenja.
Tome se nadao i Harald Mayer (49) koji ima poodmakli stadijum multiple skleroze. U stanju je da ustima upravlja invalidskim kolicima, a sedam-osam ljudi se na smjenu o njemu brinu 24 sata na dan – da bi mogao da jede, da vrši nuždu… Mayer smatra da je to krajnje ponižavajuće: „Pri punoj svijesti moje tijelo mi postaje sve tješnji zatvor. Ovako više ne želim da živim.“
Izdavanje smrtonosnih lijekova
Harald Mayer je Saveznom institutu za lijekove i medicinske proizvode (BfArM) u Bonnu podnio zahtjev da mu se odobri relativno siguran i bezbolan lijek Natrium-Pentobarbital (NaP), koji se u Švajcarskoj koristi pri asistiranom samoubistvu.
Iako je Upravnu sud u presudi utvrdio da teško oboljeli ima pravo na to sredstvo, ministar zdravlja Jens Spahn naložio je da se ne odobravaju zahtjevi za izdavanje smrtonosnih medikamenata. Time se, kažu kritičari, ministar stavio iznad sudske odluke.
Profesor Robert Rossbruch, potpredsjednik Njemačkog društva za humanu smrt (DGHS), zastupa Mayera i najavljuje da će uložiti žalbu Evropskom sudu za ljudska prava.
Dakle, poslije odluke Saveznog ustavnog suda u vezi sa članom 217, mogao bi da uslijedi i proces vezan za izmjenu Zakona o opojnim sredstvima.