U Njemačkoj rade, u Srbiji popravljaju zube i tetoviraju se | Panorama | DW | 03.10.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Panorama

U Njemačkoj rade, u Srbiji popravljaju zube i tetoviraju se

Gastarbajteri se lako naviknu na prednosti zapada, na bolji standard i sigurniji život. Ali kada odu na odmor u Srbiju, obavezno iskoriste priliku za nekoliko pogodnosti koje imaju samo u svojoj zemlji.

Vladimir Trbović već skoro 30 godina živi u inostranstvu, prvo u Moskvi, a posljednjih 19 u Rimu. Rođen je u Šapcu, oženio se Nišlijkom, a kada god dođe u Srbiju ima ustaljenu maršutu. Kaže da pri obilasku rodbine nikada ne propušta dvije stvari: da ode u kafanu i – na kontrolu kod stomatologa.

„Stomatolozi u Srbiji su bolji nego u Italiji. Bolji, jer su naši zubari školovaniji nego što su Italijani. Mi imamo koju godinu više i koju godinu prakse više, i ako zubari koriste najnovije materijale iz Švajcarske i Italije, onda tu nema nikakvih problema", tvrdi Vladimir koji nakon ovog razgovora ide na još jednu kontrolu pred polazak za Rim.

Porodica Trbović, ovog avgusta u Srbiji

Porodica Trbović, ovog avgusta u Srbiji

Osim povjerenja u stručnost ljekara u Srbiji koje ističe, dodaje i ogromnu razliku u cijeni. „Razlika u cijeni je ono što nas tjera da svako ko dođe, čak i onaj ko ne voli zubare ode na kontrolu. A razlika je i po 10, i po 15 puta veća. Ako ja ovdje mogu zub da popravim za 20 evra, u Italiji čim zinem kažu 100 evra, i to samo za pregled. Znači, tamo plate i 200, i 300 i 400 evra kod komplikovanijih zahvata, tako da je razlika ogromna", kaže on.

Međutim, šta kada ga zaboli zub u Italiji? Vladimir kaže da u tom slučaju ima stomatologa od povjerenja i u Rimu, i to nekadašnjeg stomatologa sa Vojno medicinske akademije u Beogradu, ali da tamo ide „baš kad mora".

„Popravila sam zub u Njemačkoj, ali nije mi to-to"

Do sličnog saznanja je došla i dr. Aleksandra Đorđević Mladenović koja ima stomatološku ordinaciju. Tokom avgusta kod nje dolazi znatno veći broj pacijenata, mada ih sve češće, kako kaže, ima i tokom godine. Uglavnom su to ljudi iz Njemačke, Švajcarske, Austrije, Švedske. Objašnjava kako povjerenje zaista ima značajnu ulogu za čekanje godišnjeg odmora i odlazak kod zubara.

„Oni uglavnom to rade ovdje. Međutim, nekad se desi neko akutno stanje, jaki bolovi, pa tada i oni moraju da odu tamo. Eto, skoro je bila pacijentkinja iz Njemačke – oni prvo ne znaju kod koga da odu, nemaju preporuke, lutaju i onda odu kod nekog najbližeg stomatologa u kraju. A oni su uglavnom hladni, pogotovo Nijemci, nemaju tu srdačnost, nemaju to povjerenje, i onda bude 'Popravila sam zub u Njemačkoj, ali ne bih više da idem tamo, nije mi to-to'. Ipak, oni više imaju povjerenja u naše stomatologe, bez obzira na cijenu".

A cijena nije zanemarljiva, pa igra još značajniju ulogu. I dr. Aleksandra potvrđuje da je čak deset puta veća cijena u Evropi za ono što ona kao specijalista ortopedije vilica radi, a to su mobilne i fiksne proteze. „Tako da se pacijentima apsolutno isplati da dođu do Niša, plate avionsku kartu, stave fiksnu protezu i da dolaze jednom u dva mjeseca na kontrole, nego da to rade tamo. Posebno, što njihova osiguranja uglavnom ne pokrivaju stomatološke usluge".

Dr. Aleksandra Đorđević Mladenović: Pacijentima apsolutno isplati da dođu do Niša

Dr. Aleksandra Đorđević Mladenović: Pacijentima apsolutno isplati da dođu do Niša

Dodatno, objašnjava ona, je to što razlike u materijalu u Srbiji i recimo Njemačkoj ne postoje. „Mi uvozimo i koristimo te njihove materijale. Uglavnom su to materijali iz Njemačke, Švajcarske, Amerike, zato što u Srbiji ne postoji fabrika koja proizvodi stomatološki materijal", kaže dr. Đorđević Mladenović.

U Niš po tetovažu

Međutim, stomatološke ordinacije nisu jedina adresa koju gastarbajteri posjećuju kada dođu u Srbiju. Nikola koji tri godine živi u Malmeu u Švedskoj, došao je u svoj rodni Niš ovog ljeta iz još jednog razloga osim da obiđe porodicu. Došao je po svoju prvu tetovažu. Po preporuci.

„Dvije preporuke sam dobio za ovaj tattoo-studio, a vjerujem tim osobama. A meni je ova tetovaža izuzetno bitna, podsjeća me na mog oca koji je bio automehaničar. Ova mašina je radilica bez koje ne može da radi ni jedan automobil, a on je radio sa njima. A i svi smo mi pomalo mašine", kaže Nikola.

Nikola kaže: „Svi smo mi pomalo mašine“

Nikola kaže: „Svi smo mi pomalo mašine“

Na pitanje da li je cijena uticala na njegovu odluku, Nikola kaže da cijena sigurno utiče na odluku, ali ne i u njegovom slučaju jer on želi samo tu jednu tetovažu, i želi da je uradi najbolji tattoo umjetnik.

A najbolji je očigledno, Aleksandar Cvejić. On crta ovu zahtjevnu radilicu na Nikolinoj podlaktici. Ima deceniju iskustva i puno zahtjevnih tetovaža iza sebe. Tvrdi da su cijene najveći razlog za stalne klijente iz inostranstva.

„Recimo, sat u inostranstvu se naplaćuje oko 150 ili 200 evra, sve zavisi od studija do studija, i naravno od zemlje. A ovdje kod nas je to mnogo pristupačnije, satnica je 50 evra, a jedan dnevni termin je oko 300 kod nas. To bi gore bilo više nego duplo. Znači, bez 800 evra, ne bi mogli da urade sliku koja bi ovdje koštala 300-400 evra. Avionske karte do Niša su jeftiei, oko 40-50 evra povratna karta, smještaj je 2.000 dinara za noć i kad saberu i oduzmu – oduševe se", smije se Aleksandar.

Aleksandar Cvejić: Naši uglavnom tetoviraju ’Srbija’, anđelčiće, ikone, vukove, životinje, dvoglavog orla; stranci više vole komplikovanije tetovaže

Aleksandar Cvejić: Naši uglavnom tetoviraju ’Srbija’, anđelčiće, ikone, vukove, životinje, dvoglavog orla; stranci više vole komplikovanije tetovaže

Kaže da od svih koji dolaze sa strane, 70 odsto su „naši", a ostalo stranci pa primjećuje i razliku u tome šta žele da tetoviraju i jedni i drugi. „Naši uglavnom 'Srbija', anđelčiće, ikone, vukove, životinje, dvoglavog orla. Stranci više vole komplikovanije tetovaže. Sad nam dolazi grupica iz Njemačke. Prvo su bila dvojica da ispitaju teren, mnogo im je bitno u kojim se uslovima tetoviraju, da li je sve sterilno. Bili su, vidjeli su, istetovirali se, prezadovoljni su i evo sad dolaze sa drugarima, uzeli su odmor i sad dolaze četvorica na tetoviranje", priča nam ovaj tatoo umjetnik.

Aleksandar je ranije išao na mjesec dana u Švajcarsku i Njemačku, a sada zbog male kćerke bira da ostane kod kuće. Dodaje da više nema ni potrebe da ide, jer svi dolaze njemu.

„Tetovirao sam ljude iz Bazela, i oni sada dođu za sat i po vremena u Niš, što im je jako blizu kao da idu na posao. Za sat i po su tu i nije im problem da odvoje 50 evra za povratnu kartu. Tako da ja više nemam potrebe da idem gore. Jeste, gore su bolje cijene, ali je sve OK i ovdje".

 

Preporuka redakcije