1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

U Mjanmaru nema budućnosti za protjerane pripadnike Rohindža

Rodion Ebbighausen
25. august 2022

Građanskim ratom u Mjanmaru dijelom se promijenio odnos prema pripadnicima neomiljene etničke manjine Rohindža. Ali je bijeda u kojoj oni žive – ostala ista.

https://p.dw.com/p/4G1JQ
Bangladesch | Ein erschöpfter Rohingya Flüchtling berührt den Boden nach der Überquerung von Bangladesch-Myanmar Grenze mit einem Boot
Foto: Danish Siddiqui/REUTERS

Armija je 2017. na sjeverozapadu zemlje, u saveznoj državi Rakajn, uz granicu sa Bangladešom, protiv muslimanske etničke manjine Rohindža pokrenula „akciju čišćenja". Ubijani su civili, žene i djevojke silovane, cijela sela spaljena. Oko 700.000 pripadnika manjine Rohindža pobjegli su preko rijeke Naf u Bangladeš. Oni tamo sve do danas žive u izbjegličkim kampovima.

Vojska Mjanmara pravdala je svoje akcije napadima Armije spasenja Rohindža Arakana (ARSA), militantnog pokreta otpora, koji okuplja pripadnike Rohindža. Ta grupacija je nekoliko dana prije vojne akcije napala nekoliko policijskih stanica. Ujedinjene nacije i međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava kritikovale su vojnu akciju kao nesrazmjernu reakciju. Čule su se optužbe za zločine protiv čovječnosti i genocid. Pred Međunarodnim sudom u Hagu u toku je proces protiv Mjanmara za kršenje Konvencije o prevenciji i kažnjavanju genocida.

Duga istorija diskriminacije

Etnička grupa Rohindža u Mjanmaru nije priznata kao manjina. Decenijama ih izlažu diskriminaciji i demonizaciji. Zbog toga mnogi od njih čak nemaju ni državljanstvo, zdravstvenu zaštitu, pa nemaju slobodu kretanja i ne mogu da školuju djecu. U Bangladešu ih živi više od jednog miliona, a u drugim zemljama od 300.000 do 400.000.

Oko 400.000 pripadnika etničke grupe Rohindža još uvijek žive u Mjanmaru, najveći broj u izbjegličkim kampovima nadomak pokrajinskog glavnog grada Sitvea. U tom gradu je prije protjerivanja živio najveći broj pripadnika ove manjine. Većina stanovnika su arakanski budisti koji su decenijama u sukobu sa saveznim vlastima i vojskom.

Bangladesch Großbrand in Rohingya Flüchtlingscamp - Hunderte vermisst
Izbjeglički kamp Coks Bazar u Bangladešu (mart 2021): život u žalosnim uslovimaFoto: MOHAMMAD PONIR HOSSAIN/REUTERS

Za mnoge ljude u Mjanmaru pripadnici etničke grupe Rohindža su ilegalni doseljenici iz Bangladeša. Pritom većina njih generacijama živi u Mjanmaru. Često se čuje i optužba da Rohindža kao muslimani dobijaju previše djece, uzimaju za žene pripadnice budističkog vjerovanja i tako ugrožavaju budizam u Mjanmaru. Međutim, budizam je u zemlji čvrsto ukorenjen jer su preko 87 odsto stanovnika budisti.

Teoriju o zavjeri protiv budizma ponavljali su uticajni budistički monasi na propovijedima i na društvenim mrežama, naročito prije 2017. Istraživanja su pokazala da je huškačka kampanja urodila plodom, hraneći decenijske predrasude i diskriminatorski odnos.

Novi pogled na pripadnike etnije Rohindža

Međutim, poslije vojnog puča u februaru 2021. kada je hunta poslala u zatvor popularnu političarku Aung San Su Ći i silom ugušila proteste stanovništva, počeo je da se mijenja stav prema etniji Rohindža. Pošto je i većinsko, budističko stanovništvo postalo žrtva „čišćenja", nastao je izvjesni oblik solidarnosti.

Ponajpre mladi aktivisti takozvane „generacije Z" koji pružaju otpor vojnoj hunti ali su djelimično raskrstili i sa politikom Nacionalne lige za demokratiju (NLD) na čijem je čelu Aung San Su Ći, zahtijevaju „pravdu za Rohindže", šta god to konkretno značilo.

Myanmar Sicherheitskräfte gehen mit Gewalt gegen die Demonstranten in Yangon vor / SPERRFRIST beachten!
Hapšenje opozicionara u Jangunu (februar 2021)Foto: Mar Naw

Opoziciona vlada, formirana nakon puča kao Vlada nacionalnog jedinstva (NUG), oglasila se u vezi sa pitanjem odnosa prema etniji Rohindža u junu 2021, a taj stav potvrdila marta ove godine: „Politika se obavezuje na bezbjedan, dobrovoljan, dostojanstven i trajan povratak izbjeglica iz redova Rohindža kao i interno protjeranih, te na sveobuhvatne pravne i političke reforme za unapređivanje ljudskih prava, ravnopravnosti i jednakosti šansi kao i pravičnosti i rehabilitacije." Predstavnik etnije Rohindža Aung Đa Mo je postavljen za savjetnika u Ministarstvu za ljudska prava opozicione vlade.

Solidarnost ili računica?

Teško je reći da li se radi o dubinskoj promjeni politike prema etniji Rohindža, pošto opoziciona vlada nema stvarnu vlast nigdje u zemlji. Tako njeni stavovi imaju težinu izjave o namjerama.

Opozicija okupljena oko te vlade vidi prioritetni zadatak u borbi protiv vojne hunte. Opozicija se nada podršci Zapada koji je do sada suzdržan i ograničava se na hunmanitarnu pomoć. Tako je i novootkrivena solidarnost sa etničkom grupom Rohindža rezultat sopstvenih interesa. Pošto položaj ugrožene manjine ima veliki značaj za američke i evropske vlasti, novi stav opozicione vlade je faktički izlaženje u susret njihovim željama.

Dobar dio opozicione vlade sačinjavaju političari iz partije uhapšene Aung San Su Ći. A ona je 2019. kao državna funkcionerka u Hagu branila svoju zemlju od optužbi za genocid. Time je zaštitila i vojsku, pa je mnogi njeni pripadnici podržavaju. Ako je njen stav bio pogrešan to može značiti ili da je ona napravila veliku grešku ili ju je vojska instrumentalizovala. I jedno i drugo je za mnoge pristalice Sun Ći neprihvatljivo, jer je ona za njih svetica. To može dovesti čak i do toga da njne pristalice odbace politiku opozicione vlade zbog novog stava prema etničkoj grupi Rohindža.

Niederlande Unterstützung für Aung San Su Kyi beim Prozess in Den Haag
Bilbord u Jangunu sa fotomontažom: Su Ći i generali Mjanmara ispred zgrade Međunarodnog suda pravde (novembar 2018.)Foto: AFP

U Mjanmaru ne postoje vjerodostojna istraživanja javnog mnjenja, pa se ne može sa sigurnošću reći da li je stanovništvo za godinu i po od vojnog udara prevazišlo decenijama negovane predrasude i podršku politici diskriminacije prema ovoj manjini.

Repatrijacija je trenutno nemoguća

Bez obzira kakav je stav većine, jasno je da u ovom trenutku povratak izbjeglica iz Bangladeša u Mjanmar nije moguć. Komesarka Ujedinjenih nacija za izbjeglice Mišel Bašele je prilikom posjete Bangladešu avgusta 2022. tek jednom poprilično suzdržano spomenula repatrijaciju: „Repatrijacija mora uvijek da uslijedi na dobrovoljnoj osnovi i dostojanstveno i smije da se pokrene samo ako u Mjanmaru vladaju bezbjedni i održivi uslovi".

Aung Đa Mo je za DW izjavio da se situacija u pokrajini Rakajn nisu popravili: „Uslovi su skoro isti kao 2017." Poznavalac prilika u Mjanmaru, tajlandski sociolog Toni Voters je rekao: „Neće biti skorog povratka izbjeglica u Rakajn. To je očigledno za svakog ko prati zbivanja u Mjanmaru.“

Mjanmar je u građanskom ratu, ekonomija je na kolenima. Nestašice su svega i svačega. Pripadnici etničke grupe Rohindža ne mogu ništa da očekuju. Osim toga, između budističkih arakanskih pobunjenika i vojske vlada krhko primirje. Ako se ono okonča, ljudi iz etničke grupe Rohindža će, kao i mnogo puta u svojoj istoriji, biti između dvije vatre.

 Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu