U izbjegličkom kampu Vučjak stanje katastrofalno | Politika | DW | 20.06.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Bosna i Hercegovina

U izbjegličkom kampu Vučjak stanje katastrofalno

Nekoliko dana nakon što su izmješteni iz centra grada, migranti u novom kampu Vučjak i dalje nemaju osnovne uslove.

Migranten Krise Bosnien Flüchtlinge (DW/D. Planert)

Migranti su prebačeni u Vučjak

Posljednjih dana sve je manje migranata koji se mogu sresti na ulicama Bihaća. Do samo prije par dana, ukoliko prošetate centrom grada, mogao se steći utisak da je više migranata nego lokalnog stanovništva. Nakon uspostavljanja novog kampa na Vučjaku, desetak kilometara od Bihaća, stanje se u tom pogledu normalizovalo, ali je zadalo muke zdravstvenim radnicima koji ne mogu da zbrinu sve migrante sa ove lokacije a koji zbog loših higijenskih uslova svakim danom sve više traže medicinsku pomoć.

Samo BiH i Italija

Nekolicina njih ipak se vješto „šverca“ po gradu i po gradskim parkovima čeka priliku da krenu na „game“, kako zovu put preko Plješevice prema Hrvatskoj i dalje prema Njemačkoj, Austriji, Italiji.

Manja grupa migranata iz Pakistana sjedi na klupi u gradskom parku. Niko nema više od 25 godina. Krenuli su na put prije 18 mjeseci iz Badina, na jugu Pakistana. Jedan od njih, Sijaval (21) krenuo je nešto kasnije, prije godinu dana. Prvo je prešao granicu sa Iranom, zatim ušao u Tursku gdje je radio neko vrijeme a onda se uputio dalje prema Grčkoj.

Novi kamp Vučjak se nalazi na desetak kilometara od Bihaća

Novi kamp Vučjak se nalazi na desetak kilometara od Bihaća

„Različiti problemi su na putu. Putujem godinu dana, u Turskoj sam morao da radim nešto za dnevnicu, da bih mogao da nastavim put. Veliki problem sam imao prilikom ulaska u Makedoniju, nekoliko puta policija nas je hvatala, ali sam na kraju uspio da pređem“, priča Sijaval na lošem engleskom jeziku, tvrdeći da ih nigdje od zemalja u kojima je bio nisu dobro primili. 

„Svi nas šutaju, hvataju, prebacuju na različita mjesta, da nas se što prije riješe, onda nas policija na drugoj strani hvata i vraća nazad. Samo u Italiji (iako nikada nije bio u Italiji - op.aut.) i Bosni su dobri ljudi, ostali nas nikako nisu primili. Ni stanovništvo u tim zemljama, ne samo policija. U Turskoj i Grčkoj nema kampova, putovali smo i spavali na ulici. Ovdje su ljudi dobri. Kroz sve zemlje kroz koje smo prošli nigdje nam nisu davali papire, cijelo vrijeme smo bili na putu. Samo smo ovdje dobili dokumente (dokument o registraciji od strane Službe za poslove sa strancima - op.aut.) da se možemo kretati".

Sijaval je jedan od onih koji su smještaj našli u nekim od lokalnih hotela ili drugim smještajnim objektima, među kojima je dosta ilegalnih, zbog čega su pojačane inspekcijske kontrole. Logično pitanje u cijeloj priči je, čak i da su smješteni u kampovima, odakle im novac i kako neko godinu ili dvije može da izdrži na tom putu bez minimuma novčanih sredstava.

Zauber je izbjeglica iz Pakistana

Zauber je izbjeglica iz Pakistana

Novac stiže Western Unionom

„Za sada sam tu, živim u hotelu, plaćam pet evra na dan i nekoliko nas je u sobi. Javim u Pakistan porodici i oni mi pošalju novac, ali i to je sada rijetko jer su rekli da ne mogu više da mi šalju. Ranije su slali redovno ali sad su mi rekli da ni oni nemaju više a kad budu imali, poslaće“, kaže Sijaval navodeći da samo hoće da stigne i Italiju.

„Volim Italiju, hoću da idem u Italiju. Tamo mogu da radim nešto, ovdje nema posla nigdje, u Pakistanu se teško živi, članovi moje porodice nemaju posao. Prijatelji koji su stigli u Italiju kažu da se može zaraditi, jedva čekam da stignem", kaže Sijaval koga su pripadnici Granične policije BiH hvatali tri puta prilikom ilegalnog prelaska kod Loznice, odnosno na rijeci Drini na granici Srbije i BiH.

Četvrti put je prešao i odveden u kamp u Tuzlu, odakle je nakon par mjeseci krenuo dalje prema Italiji preko Bihaća. 

Pogledajte video 02:08

"Dođite i pogledajte kako živimo"

Inače većina migranata u Tuzli se zadržava veoma kratko s obzirom na to da vlasti ovog kantona smatraju da se radi o „ekonomskim" migrantima i da nemaju obavezu da im pomognu. Kancelarija za strance je jedina stanica, nakon čega borave na ulicama Tuzle dok ne krenu prema Hrvatskoj, preko Bihaća.

Bez hrane i vode

Noman Ali je iz Afganistana. Tri dana je putovao kroz Iran, isto kroz Grčku. Prije dvije godine kada je krenuo iz Afganistana nije ni sanjao da će ovo putovanje ovoliko trajati. A još nije stigao na cilj u Italiju. Ipak, nema namjeru da se vrati kući.

„U svim zemljama kroz koje sam prošao, svi su govorili samo idite dalje. Jedino nam je BiH dala papire, izvršila registraciju. Ali Bosna je veliki problem. Četiri mjeseca sam tu, nema hrane, vode, nemamo gdje da spavamo. U Srbiji smo imali i hrane i vode i gdje da prespavamo, ovdje nema ništa. Sedam puta sam prelazio granicu sa Hrvatskom. Uhvate nas, uzmu nam telefone, novac, i puštaju nas da se vratimo nazad", kaže Noman koji je umoran od prelaska granica. „Sedam dana sam bio u Iranu, od toga tri dana proveo u putovanju. U Turskoj nema problema sa izbjeglicama, u Turskoj sam bio osam mjeseci, radio sam. U Grčkoj i Srbiji nema posla, ovdje nema hrane, nadam se da ćemo preći granicu“, kaže Noman.

Bosnia and Herzegovina - Flüchtlinge Afghanistan (DW/D. Maksimovic)

Norman Ali (lijevo) je izbjeglica iz Afganistana

Državna „strategija"

Sličnu sudbinu je doživio i Zubaer. On je krenuo prije osam mjeseci iz Pakistana. Nije se nigdje zaustavljao zbog posla, ali se u Grčkoj zadržao tri mjeseca jer je granicu prešao tek iz osmog puta.

„U Makedoniji sam bio oko sedam dana, u Srbiji desetak i onda sam stigao u Tuzlu kad sam prešao granicu sa BiH nakon 12 pokušaja. Rekli su mi da mogu ići u Tuzlu da me registruju ili da me vrate u Srbiju. Pa sam pristao i došao u Tuzlu. Tu sam bio dan i krenuo odmah prema Bihaću. Ovdje sam već nekoliko mjeseci", kaže Zubaer koji je četiri puta pokušao ilegalno da uđe u Hrvatsku, ali ga je policija uhvatila i vratila nazad u BiH.

Što se tiče Tuzle, briga o migrantima i eventualna pomoć u hrani svela se na volonterske grupe a sve više se može čuti da je to zapravo i cilj državne vlasti kada je riječ o svim prihvatnim centrima - ne raditi ništa, odgovornost prebaciti na kantone s obzirom na to da država ne može ulaziti u „sukob" sa međunarodnom zajednicom a krajnji cilj je izmještanje migranata i izbacivanje BiH iz njihove rute. 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka redakcije

Audio i video zapisi na tu temu