1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

U iranskim džamijama sve manje vjernika

Kristin Helberg23. decembar 2006

Kada religija postane država, a država religija, onda se može desiti da se za propuste političara okrivi vjera. U Iranu se u Božije ime sprječavaju reforme, intelektualci hapse i guši sloboda medija. Posljedica toga je da sve više ljudi okreće glavu od religije u kojoj vide personifikaciju režima.

https://p.dw.com/p/AUia
Džamija u Teheranu
Džamija u TeheranuFoto: AP

Univerzitet u Teheranu u vrijeme molitve petkom. Oko 3000 prisutnih slušaju propovijed. Ona ne zvuči kao religijska poruka, nego kao politički program. Iran ima pravo na atomsku energiju, kaže imam, i osudjuje SAD zbog invazije Iraka. Saed Leylaz, profesor ekonomije, radije klanja kod kuće. On smatra kako je za iranske političare religija postala sredstvo za sprovodjenje vlastitih interesa.

"Oni koriste religiju kao instrument za ostanak na vlasti. Ne vjerujem kako je iranska vlada religiozan režim. Oni slijede vlastite umjesto interese islama."

Na taj način vjerski lideri štete vlastitoj religiji. U ime islama oni troše državne novce, cenzurišu knjige i hapse ljude. Na taj način oduzimaju ljudima njihovu vjeru. Kambiz Tavana to posmatra sa zabrinutošću. Tavana je novinar u najvećem teheranskom listu, Ham Shahri.

"Oni progone religiju iz života naroda. U zadnjih deset godina se taj proces samo ubrzao. Kada neko nešto počne da govori o religiji, onda mu kažu - dosta s tim! Najbolji predstavnici naše vjere su na vlasti, pogledaj šta rade!"

Umjesto da rješava probleme u zemlji kao što su nezaposlenost i korupcija, predsjednik Ahmedinedžad igra ulogu svjetskog borca za pravdu, kaže Bahareh, koja radi kao programer. Za nju su parole vjerskog vrha odavno postale nevažne.

"U islamu se sve vrti oko poštenja. Zbog toga očekuješ da tvoja islamska vlada bude pravedna, ali ona to nije. U jednom trenutku počneš da misliš loše o svojoj religiji. Ako je to islam, onda ja ne želim da budem muslimanka. Na taj način gubimo vezu sa svojom religijom."

Bahareh se ipak moli Bogu, vjeruje i intenzivno se bavi islamom - iz čistog religijskog uvjerenja, ne zato što je to naloženo zakonom.

"Niko ne nosi maramu onako kako treba. Žene prebace nešto preko glave kad izadju na ulicu jer se boje policije. Ako radiš nešto bez istinske vjere, onda to ostavlja traga na tvoj život. Stalno moraš nešto da glumiš."

Mnogi mladi ljudi zbog toga u privatnom životu izlaz traže u stalnom organizovanju zabava, u drogi, u životu zapadnim stilom, kaže Bahareh. Očajnička potreba za ličnom slobodom i zabavom vodi egoizmu i površnosti. Shahla Lahedji, koja je prije 25 godina bila prva žena izdavač knjiga u Iranu, govori o bolesnom društvu.

"Svi imamo dva lica i niko ne zna koje je ono pravo. Svojoj djeci obično pričaš da ne valja lagati. Ovdje roditelji svojoj djecu kažu - moraš lagati. Ako te iko pita imaš li kod kuće satelitsku televiziju, kaži da nemaš. Ako neko pita da li tvoji roditelji piju alkohol, kaži da to ne čine. Mladi mrze ovo društvo, mrze sami sebe. Pitaju roditelje: zašto ste izveli islamsku revoluciju?"

Ona smatra da je revolucija izdala brojne koji su je podržali. Umjesto slobode ona je donijela novu vrstu totalitarnog režima, kaže Lahedji.

Stoga je bitno da se islam oslobodi politike, kaže profesor Leylaz.

"Ako hoćemo da budemo muslimani, islam ne smije da se miješa u politiku. Religija i politika su dvije odvojene stvari. Ako ih odvojimo spasićemo našu religiju."