U Hrvatsku će doći više migranata sa zapada nego istoka

Val izbjeglica sa istoka od kojeg strahuje cijela Europa (još) nije krenuo. Stotine tisuća ljudi zaustavljeni su u Turskoj i stvar je „visoke“ politike kako i kada će se taj problem riješiti. No na lokalnoj razini, usprkos ogradama koje niču na skoro svim istočnoeuropskim granicama, problem je još uvijek aktualan.

U Bugarskoj je oko 10.000 tisuća migranata koji su uspjeli ući u zonu Europske unije iz Turske, a preko Dunava u Rumunjsku ne mogu. Nerjetko se utapaju u pokušaju da prijeđu rijeku. Polako prelaze ilegalno u Srbiju gdje je trenutno oko 5.500 migranata. Koliko ih zapravo ima „po šumama“ nitko ne zna. Mađarska je digla ogradu duž granice sa Srbijom, Rumunjskom i dijelom Hrvatske i prelazak je na tu stranu skoro nemoguć. Svi se nadaju prelasku preko hrvatske granice, ali ni to više nije jednostavan prolaz.

Ni ptica ne preleti neopaženo

Iako nema ni ograde ni žice, postoje kamere, infracrvene i termokamere, helikopteri nadlijeću ravnicu koja je nakon žetve uglavnom brisani prostor a na svakoj loklanoj cesti i poljskom putu dežuraju policijske patrole. Teško da može i ptica proći, kamoli čovjek...

Uz sve to, Ministarstvo unutarnjih poslova je raspisalo natječaj „težak“ 50 milijuna kuna za nabavu sustava za zaštitu državne granice koji će biti postavljen tako da doista nitko ne može proći neopažen. Sustav se sastoji od najmodernijih kamera, senzora i radara a biti će računalno nadziran iz centara smještenih u policijskim postajama. Drugim riječima, tehnika će odraditi sav nadzor, a policajci intervenirati prema potrebi.

Načelnica Općine Tovarnik, pograničnog mjesta u Hrvatskoj, Ruža Veselčić- Šijaković kaže da u mjestu nisu primjetili ilegalne migrante, ali da ih ljudi koji uz granicu obrađuju njive sreću svaki dan. No, kako kaže, „policija to rješava".

Premda je dolazak sa istoka koliko- toliko spriječen, Hrvatska ima još nekoliko problema. Prvi je kapacitet za smještaj migranata. Centri u Kutini i Porinu kod Zagreba su prepuni, ljudi spavaju po hodnicima a sportska dvorana je prenamijenjena u spavaonicu. Drugi problem je taj što će se Hrvatska susresti sa još jednim valom izbjeglica, ali ovaj put iz Europske unije. Naime, RH je potpisnica Dublinskog sporazuma prema kojem će joj biti vraćeni svi migranti koji su prvi put registrirani u RH na teritoriju Eurpske unije, a nisu dobili azil u nekoj od država koje su im bile ciljano odredište.

Kako doznajemo iz Ministarstva unutarnjih poslova od početka godine do 28. rujna 2016., Republika Hrvatska zaprimila je ukupno 3535 zahtjeva za ponovno preuzimanje i zahtjeva za preuzimanje odgovornosti. Također su u istom razdoblju u Republiku Hrvatsku transferirane samo 232 osobe s područja ostalih država članica EU.

Hrvatska nema smještajnih kapaciteta da primi toliki broj ljudi, ali iz MUP-a kažu da nema razloga za zabrinutost, jer uglavnom se vraća mnogo manji broj ljudi nego što ima zahtjeva. „Najčešće jer se u propisanim rokovima ne stignu organizirati, jer osobe koje se trebaju vratiti imaju mogućnost pravnog lijeka protiv takve odluke, neke od njih na razne načine odgađaju ili izbjegavaju izvršenje transfera, najčešće skrivanjem i bijegom", tvrde iz MUP-a.

„Ni na nebu ni na zemlji"

I dok Hrvatska ne zna što će sa izbjeglicama koje treba primiti iz EU, u Srbiji se sve više pune izbjeglički centri uz granicu sa Hrvatskom. Procjena je da trenutno na Hrvatskoj granici „čeka“ oko 1400 migranata. U Šidu su tri centra, a onaj u središtu grada, kod željezničke postaje, trenutno zbrinjava oko 400 migranata. Policija i zaposleni pokušavaju održati stvari pod kontrolom što je ponekad vrlo teško. Treba podijeliti tri obroka na dan, održavati red , pružiti medicinsku skrb i spriječiti svakodnevne tučnjave između ljudi koji su na rubu živaca, egzistencije i nade.

U središtu Šida tih 400 djece, žena i muškaraca imaju slobodu kretanja i samo ih tri obroka dnevno i rigorozan nadzor hrvatske granice drže tamo gdje jesu. Činjenica je da većina želi u Hrvatsku i dalje na Zapad. Malo tko je zatražio azil u Srbiji.

 „Sve im je osigurano, od hrane do kreveta. Imaju i sobu sa kompjuterima i skypom preko kojeg mogu stupiti u kontakt sa svojom obitelji. Lječnička skrb je osigurana, trudnice, kojih ima dosta, se porađaju u bolnicama, a ambulata u sklopu centra osigurava sve što se može napraviti na licu mjesta", kaže Nada Gertner iz srbijanskog Komesarijata za izbjeglice.

Mjesto je to poput svojevrsnog limba u kojem ljudi ne žele zatražiti azil u Srbiji, ne žele se vratiti u domovinu -  a u Hrvatsku, odnosno dalje u EU - ne mogu.