U Egiptu ne protestuju samo muškarci

Žene često sa djecom provode noć pod tamo podignutim šatorima, diskutuju, pjevaju i traže ostavku predsjednika. Među njima ima ljekarki, zaposlenih u bankama, domaćica.

„Žene lijevo, muškarci desno, molim“, razvrstava jedan muškarac ljude pri dolasku na Tahrir trg. Od nedavnih žestokih napada u kojima je bilo mnogo povrijeđenih, tačno se kontroliše ko tu dolazi. Tri žene stoje među vojnicima i provjeravaju osobne podatke, tašne, cekere… Jedna od njih je prekrivena preko lica, druga nosi farmerke, a treća maramu sa bojama egipatske zastave.

Većina žena u redu nosi kese pune hrane ili deke. Sve su tu: mlađe, starije, čitave porodice dolaze na Trg slobode u namjeri da podrže demokratske pokrete. Povikuju: „On mora da ide, ne mi.“ Jedna mlada studentkinja objašnjava zašto ne želi da ode sa trga: „Ništa se nije promjenilo. Oni mijenjaju samo lice, ali ustavni paragrafi koje želimo da reformiramo, još uvijek su tamo gdje su i bili. No, neće dugo potrajati. Ne vjerujemo nikome sve dok se stvari uistinu ne promjene.“

Ovdje počinje budućnost

Usred šatorskog naselja uzdiže se spomenik Omaru Makramu, koji je svojedobno vodio ustanak protiv Napoleonovih trupa u Egiptu. Dvije žene, jedna oko šezdeset, druga za pola mlađa, sjede na postolju spomenika. Prije nego su došle na Tahrir trg nisu se poznavale: „Svi smo ovdje zajedno, bogati, siromašni, odjednom više nema razlike“; kaže mlađa žena koja radi u banci. Došla je tu nakon završenog posla:

„Čujem ovdje riječi, koje dugo nisam čula. Ljudi su ljubazni, izvinjavaju se ako te gurnu…“

Starija žena priča da je njena kćerka na trgu od prvog dana. Najprije se plašila i kod kuće je sve gledala preko televizije, ali je onda i sama došla na trg: „To je najbolje što je Mubarak uradio za nas. Bili smo neprijatelji, a sad smo svi zajedno.“

„Ovo je pravi Egipat“, ta se rečenica često ovih dana može čuti na trgu. Ima se utisak kao da tu, u centru glavnog grada, upravo nastaje neka nova država. Ljudi sami kupe smeće, ljubazni su i međusobno se poštuju. Starija žena kaže: „Ovdje je budućnost. Odavdje će izaći dobra budućnost, za moju djecu i unuke. Ovdje na Tahrir trgu ona počinje.“

Autori: Esther Saoub / Senad Tanović

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić