U Americi je samo nebo limit

Goran Đukanović već jedanaest godina živi u SAD. Posao, obaveze i velika daljina od Banjaluke u kojoj je rođen i živio do odlaska u Ameriku, dozvole mu da tek svakih nekoliko godina dođe u Bosnu i Hercegovinu.

Amerika novi dom

Amerika je njegov novi dom u kojoj je pronašao svoju novu pripadnost i u kojoj je započeo novi život. Prije nekoliko godina uzeo je i američko državljanstvo. O Americi i Amerikancima ima jako pozitivno mišljenje:

„Sudar svih kultura, nacija i religija, to je jedan miks i to mi se najviše sviđa što se tiče Amerike. Niko te ne pita odakle si, ko si i šta si. Nije bitno koje si nacije ili religije. Isto tako, nema diskriminacije, nema starosne granice, nema polova. Mislim da je dosta urađeno na tome u Americi da se čovjek osjeća čovjekom“, priča on.

Karta u jednom pravcu

U Banjaluci boravi još nekoliko dana. Vraća se kući, u Ameriku, u Salt Lake City. Ono što mu nedostaje tamo, kaže, to su porodica i prijatelji. U šali dodaje da mu nedostaje i banjalučki ćevap.

U Banjaluci uglavnom vrijeme provodi obilazeći rodbinu i sreće se sa starim prijateljima, od kojih neke nije vidio još otkad je otišao u Ameriku.

Odlazak u Ameriku je za njega bila teška odluka. Odlučio je da sve ostavi iza sebe i da krene u potpuno novi život.

„Imao sam za kartu u jednom pravcu. Bilo je tu malo hrabrosti i malo ludosti, da se upustim u tako nešto. To je bio veliki korak u mom životu“.

Ostvario američki san

U Americi se bavi prodajom nekretnina. Ono što mu se više sviđa u Bosni su ljudi. Ovdje su ljudi, kaže, opušteniji i smireniji nego tamo. U Americi je mnogo više prisutan stres i živi se brže.

Iako je tamo stekao svoj dom i ostvario većinu onog što je planirao, Goran priznaje da razmišlja o tome da se jednog dana vrati u Banjaluku. Ali kaže da će ta odluka o povratku biti teža od one koju je donio kada se odlučio na odlazak u Ameriku.

„Američki san postoji. I samo je nebo limit za ono što čovjek može da zamisli“, smatra Goran.