"Učinio sam ono što ljudi čine kada ponestane riječi“

Tokom svoje zvanične posjete Varšavi njemački kancelar Willy Brandt odvezao se na nekoliko minuta do spomenika žrtvama Varšavskog geta. Tamo je položio vijenac, na kojem su bile trake u bojama njemačke zastave, odstupio malo natrag i spustio se na koljena. Bila je to neplanirana i iznenađujuća gesta prilikom koje nisu bile potrebne riječi. Kasnije je Willy Brandt navodno o tom gestu rekao sljedeće: „Učinio sam ono što ljudi čine kada ponestane riječi.“

Slika kancelara koji kleči obišla je svijet, a kod kuće, u Njemačkoj, izazvala je različite reakcije. Bilo je mnogo kritike, ali i poštovanja na svim stranama. Tadašnji ministar unutarnjih poslova Hans-Dietrich Genscher se prisjeća:„Bio sam duboko dirnut tom gestom.“

Poljskoj propagandi to nije odgovaralo

U samoj Poljskoj gesta se dogodila neočekivano i nije dočekana samo oduševljenjem. Tadašnja propaganda u komunističkoj Poljskoj njegovala je naime sliku Njemačke kao neprijatelja i agresora. Njemački kancelar kao pokajnik nije se uklapao u tu sliku. Možda je upravo zbog toga Brandtovo klečanje na početku dobilo malo pozornosti u Poljskoj. U široj javnosti Brandtov čin ostao je dugo nepoznat. Tek od 1989. godine o ovome se moglo pročitati u školskim knjigama. Ipak ovo nije bio razlog njegove posjete Varšavi. Prije 40 godina Brandt je boravio u Poljskoj ne s ciljem traženja oproštaja, već kao partner koji želi dovesti do normalizacije odnosa između dvije zemlje. Preduvjet za ostvarivanje dijaloga bilo je priznanje granice dužinom rijeke Odre i Nise koju su utvrdili saveznici po okončanju Drugog svjetskog rata. Do toga trenutka Savezna Republika Njemačka tu granicu nije bila priznala. U njemačko-poljskom ugovoru od 7. decembra 1970. godine Njemačka je prvi put priznala teritorijalni integritet Poljske. Tako je Willy Brandt učinio ono čemu su se svi njegovi prethodnici protivili: Priznao je granicu na Odri i Nisi i na taj način postalo je jasno da Njemačka prihvata gubitak svojih istočnih oblasti. Brandt je tako četvrt stoljeća nakon okončanja Drugog svjetskog rata omogućio novi početak u odnosima sa Poljskom. Poljski povjesničar Robert Traba o tome kaže:

„Na posjetu u decembru 1970. godine gledam kao na vrhunac njemačke politike prema istoku. Naravno tu je prije svega riječ o njemačko-njemačkim odnosima, ali put ka tome vodio je preko normalizacije odnosa sa Poljskom i Sovjetskim savezom. Za Poljake je Varšavski sporazum bio od enormnog značaja jer je Njemačka prvi put priznala zapadnu poljsku granicu. A kada se pri tome još dogodio čin klečanja onda su prevaziđena sva očekivanja. Ta gesta postala je simbol pomirenja u Europi, između Istoka i Zapad, između Poljske i Njemačke.“

Autori: R. Romaniec/Z. Ilić

Odg. urednik: A. Slanjankić