Turski tok: gasovod kao simbol | Politika | DW | 08.01.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Turski tok: gasovod kao simbol

Svečanim činom predsjednici Turske i Rusije, Redžep Tajip Erdogan i Vladimir Putin, otvaraju gasovod Turski tok. To je veliki korak ka međusobnom zbližavanju dvije države. No iza kulisa nije sve tako harmonično.

Recep Tayyip Erdogan i Vladimir Putin u Sočiju 2019. (Reuters/S. Chirikov)

Erdogan i Putin u Sočiju 2019.

Turska privreda i stanovništvo su u velikom porastu – pa tako i potražnja za resursima kao što je zemni gas. Turska svoj gas dobija prije svega iz Rusije – gasovodom „Plavi tok" koji vodi kroz Crno more.

Taj gasovod je posljednjih godina značajno proširen. Pretvorio se u „Turski tok". Dvije nove cijevi bi zemlju gladnu energije trebalo da snabdijevaju sa 15,75 milijardi kubnih metara gasa, a kapacitet bi trebalo povećati na 31 milijardu kubnih metara.

Ove srijede turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan i šef Kremlja Vladimir Putin na svečanosti u Istanbulu otvaraju novi gasovod. Veliki dio gasa je predviđen za tursko tržište, a jedan rukavac koji se još gradi trebalo bi da u budućnosti snabdijeva gasom i zemlje EU.

Turskoj je važno da iskoristi svoj položaj između Istoka i Zapada i da služi kao esencijalno energetsko čvorište. „Otvaranjem Turskog toka, turski gasovodi će sa svojim pritokama sa Sjevera i Istoka značajno dobiti na važnosti", rekao je turski ministar za energiju Fatih Donmez. Jedan službenik turskog ministarstva za energiju je za DW potvrdio da je važna tema sastanka i saradnja sa evropskim zemljama.

Tehničari sa šljemovima stoje cijevi tijekom svečanog otvaranja Plavog toka (picture-alliance/dpa)

"Blue Stream" se pretvorio u "Turskish Stream"

Osovina Moskva – Ankara poprima formu

Bilateralno partnerstvo između Moskve i Ankare postaje sve tješnje. Zapad sa podozrenjem gleda kako Rusija kao protivnik i Turska kao partner NATO zbijaju redove. Dvije regionalne sile sa sve više samopouzdanja vuku konce u svom regionu. Zato ne čudi što je na sastanku u Istanbulu u igri mnogo više nego samo trgovina zemnim gasom. Prema izjavama službenika turskog ministarstva spoljnih poslova i energije, na dnevnom redu sastanka su i mnoge druge teme.

Prema izjavama jednog turskog diplomate koji je želio da ostane anoniman, tema će biti i situacija u Libiji. Turska vlada je odlučila da pošalje vojnike u Libiju kako bi se uplela u tamošnji građanski rat. Turska je stala na stranu međunarodno priznate vlade premijera Fajisa al Saradža. No Moskva podržava protivničku stranu, to jest generala Kalifu Haftara koji pokušava da zauzme glavni grad Tripoli sa svojom Libijskom nacionalnom armijom (LNA).

Libija i Sirija – zastupnici koji se ne trpe

Moskva pažljivo prati slanje turskih trupa u Libiju. „Ankari je već javljeno da turski vojnici ne bi trebalo da se suprotstavljaju borcima generala Haftara", navodi se iz turskih diplomatskih krugova. Erdogan će potvrditi Putinu da turski vojnici nemaju nikakve ratne aspiracije u Libiji, navodi se dalje.

Prema izjavama službenika turskog ministarstva spoljnih poslova, tema sastanka će biti i situacija na sjeveru Sirije. Kremlj je jedan od odlučujućih aktera ne samo u Sjevernoj Africi, već i u Siriji. Devetog oktobra Turska je počela svoju operaciju „Izvor mira" – vojna operacija kojom se kurdske paravojne formacije YPG potiskuju sa turske granice. Krajem oktobra ruskom šefu države Vladimiru Putinu i predsjedniku Erdoganu je u Sočiju pošlo za rukom da se slože oko turske vojne operacije i da u najvećoj mjeri obustave vojna dejstva. Ankara je tada dobila dozvolu da na sjeveru Sirije uspostavi bezbjednosnu zonu.

Idlib traži rješenja

Prema izjavama turskih diplomata, kada je riječ o sjevernoj Siriji, radi se prije svega o regionu Idliba. Sirijske vladine jedinice koje podržava Moskva izvele su masivne vazdušne napade u regionu koji važi kao posljednje uporište pobunjenika. Posljednjih mjeseci su stotine hiljada ljudi natjerane u bjekstvo – oni pritiskaju tursku granicu.

Kolona traktora i drugih vozila s izbjeglicama iz Idliba (Reuters/M. Hassano)

Brojni ljudi su zbog najnovijih vazdušnih napada natjerani u bjekstvo iz Idliba

Sukob interesa nije samo u tome što Moskva podržava Asadov režim sa kojim je Turska u neprijateljstvu. Tome treba dodati i da su sirijske vladine jedinice opkolile jedan osmatrački punkt turske vojske. U septembru su se Rusija i Turska dogovorile oko plana za deeskalaciju.

Rusku vladu vrlo zanima još jedna tema, a to je plan turskog predsjednika da sagradi „Istanbulski kanal" – vještački kanal od 45 kilometara koji će da bude paralelan sa Bosforom i spaja Crno i Mramorno more.

Rusija se drži Ugovora iz Montrea

Moskva strahuje da bi ta gradnja mogla da ugrozi Ugovor iz Montrea iz 1936. godine. U regulativima piše da prolazak trgovačkih brodova kroz Bosforski moreuz ne smije biti sprječavan.  Još važnije za Rusiju je to što ratni brodovi kroz taj moreuz smiju da prolaze samo po strogo određenim uslovima. Za Moskvu je potpuno nejasno šta bi „Istanbulski kanal", u kojem bi se naplaćivala taksa za prolaz, značio za Ugovor iz Montrea.

Šef Kremlja Putin je već naglasio da projekat ne smije da ugrozi Sporazum iz Montrea. Prema izjavama turskih diplomata, Putin je Ankari uputio jasan signal da tim kanalom ne bi smjeli da prolaze ratni brodovi. „U slučaju gradnje mora se naći nova formula za izbjegavanje bezbjednosnih problema u regionu", saopštili su ruski i turski službenici.

Turski tok djeluje kao još jedan krupan korak u zbližavanju Ankare i Moskve. Otvaranjem gasovoda, Putin i Erdogan će još jednom da paradiraju svojom slogom. No, razgovori sa turskim službenicima i diplomatama pokazuju prije svega jedno: iza kulisa ima mnogo spornih tačaka – u nekim stvarima pozicije ne mogu biti više različite nego što već jesu.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android