Roditelji u borbi protiv religioznih škola
30. septembar 2018
„Jednog dana me moje dijete pitalo: Zašto učenici u drugim školama sjede drugačije nego mi? Zašto su kod nas u razredu dječaci i djevojčice pomiješani? Nisam znao šta da mu odgovorim." Battal Gülmez otac je učenika srednje škole Ismail Tarman u liberalnoj istanbulskoj četvrti Bešiktaš.
Ova škola je već dvije godine podijeljenja. U jednom dijelu se nalazi standardna državna škola, a u drugom vjerska, takozvana „Imam Hatip" škola. Gülmez je slao svoje dijete u državnu školu dok on prije četiri godine nije maturirao. Svoje drugo dijete ne šalje više u istu školu otkako se otvorio jedan vjerski ogranak. Njegovo dijete sada ide u školu koja je udaljena tri kilometra.
Na natpisu ispred škole sada stoje dva imena: Srednja škola „Ismail Tarman Imam Hatip” i Srednja škola „Ismail Tarman". Škola ima dva nastavna plana i programa, ali menadžment škole je zajednički. O planovima da će se u školi otvoriti jedan religiozni ogranak, roditelji su saznali naknadno. Neki profesori koji nisu htjeli da predaju u vjerskoj školi su dali otkaz.
I predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan je također završio jednu od Imam Hatip škola, koje su pored regularnog nastavnog programa imale i dodatne islamske nastavne predmete. Vjerski propisi takođe utiču na svakodnevnicu u školi: dječaci i djevojčice su odvojeni, a djevojčice nose marame.
Povećan broj vjerskih škola
Otkako se sve više državnih škola pretvara u tzv. Imam Hatip škole, tako se broj vjerskih škola sve više povećava. Broj učenika koji ih pohađa je trenutno 1.350.000, a prema podacima izvještaja sindikata Egitim-Sen broj vjerskih škola u školskoj 2012/2013 je bio 1.099, dok je isti broj 2017/2018 školske godine iznosio 3.286.
Mnogi roditelji se ljute zbog toga što se škole u njihovoj četvrti pretvaraju u vjerske, bez da ih je iko pitao šta misle o tome ili ih obavijestio. Zato roditelji od 30. maja 2016. godine protestuju ispred škole zbog činjenice da je škola sa 1.000 učenika, koja je jedina u četvrti, pretvorena u vjersku.
Jedan od roditelja koji protestuju je Ugur Şahin. On je tu od prvog dana protesta. Njegovo dijete ima 13 godina i pohađa državni ogranak u školi. „Kada smo čuli za preustrojavanje željeli smo pričati sa direktorom, ali on je odbio. Razgovarali smo sa nadležnima iz ministarstva obrazovanja i oni su nam potvrdili to što se govori. Smeta mi što moj sin ide u školu čija je polovina religiozna", govori Sahin. Rodtielji su već podnijeli tužbu sudu, ali bez uspjeha.
„Korak po korak do vjerske škole"
İlknur Kaya Bahadır je član Savjeta učenika i roditelja (Veli-Der). Roditeljima koji za svoju djecu žele normalno školovanje nije lako. „U nekim školama više nema normalne nastave. A kod drugih, roditelji sakupljaju potpise protiv vjerskih škola, ali to se ignoriše. "
Neke normalne škole su prepunjene, priča Bahadır. „S druge strane nastava se organizuje u vjerskim školama ili zanatskim školama u ogromnim praznim školskim zgradama, jer nema zainteresovanih."
Prema izvještaju pod nazivom „Procjena škola Imam Hatip" koji je proveden prošle sedmice i izdat od strane Udruženja Imam-Hatip ÖNDER, mržnja i diskriminacija u medijima prema maturantima ovih škola se povećala. U izvještaju stoji da se učenike ovih škola često naziva „religioznom i osvetoljubivom generacijom".
Halit Bekiroğlu je predsjednik ovog udruženja. Imam Hatip škole su obrazovne institucije i diskurs prema njima je sve više političan, kritikuje on u razgovoru za DW.
Trećina budžeta za vjerske škole
„Učenici u Imam Hatip školama ne pohađaju samo vjerske predmete, a njihovi maturanti poslije upisuju najbolje univerzitete u Turskoj", objašnjava Bekiroğlu.
Zvanični podaci govore da 35 posto ukupnog budžeta od 92 milijarde turskih lira sa kojim raspolaže Ministarstvo obrazovanja, ide na vjerske škole.
Enver Önder je predsjednik Udruženja solidarnosti učenika i roditelja (ÖV-DER). Naravno da država treba otvoriti vjerske škole, ukoliko postoji interes i zaintersovanost, govori on. „Ali mi smo protiv toga da broj Imam Hatip škola bude ovako visok", govori on. "I protiv smo bilo kakve prisile”.