Turska: Naslage straha polako nestaju

Deutsche Welle: Vi ste jedina žena koja učestvuje u predsjedničkoj kampanji u Turskoj. Mislite li da su birači spremni da glasaju za jednu ženu?

Meral Aksener: Zašto da ne? Turske žene su na ivici strpljenja. Ne možete ni zamisliti kako je velika potražnja za ženskim kandidatima. Kod generacije onih koji su prešli 70-tu godinu života vlada mišljenje da jedna žena ne može biti predsjednica države. Ali, mi imamo puno mladih ljudi. Polovina onih koji posjećuju naše mitinge su žene. To je tako u Cankiri, Corumu, Kirikkaleu. Dakle ne govorim samo o provincijama na zapadu Turske.

Da li imate podršku i u medijima ili se osjećate zapostavljeni?

Naravno da se osjećam tako. Pri tome ne radi se samo o meni. Puno više se radi o načinu na koji razmišlja Erdogan. Mediji, politika i dijelovi društva djeluju u okvirima koje je odredio Erdogan. To je jedan problem. Drugi problem je vanredno stanje. Ovo je drugo glasanje u Turskoj, koje se organizuje u vrijeme vanrednog stanja. Prvo je bilo referendumsko izglasavanje za Erdoganovu ustavnu reformu. Pored toga, atmosfera straha sve više se širi.

S druge strane, zidovi straha počinju da padaju. Ako potisnite mačku u ugao i ne date joj da pobjegne, kad tad će vas ogrebati. Isto tako se osjećaju naši građani. Ta kontrola medija, to ocrnjavanje. Ja se ne žalim, jer ne volim da kukam. Umjesto toga radim na kreiranju alternative. Samo što se narodu oduzima pravo na informacije. A to ljudi primjećuju.

Bilo je problema, kada ste željeli iznajmiti ured za Vašu partiju.

Da za sjedište partije.

Šta se desilo?

Kada smo osnovali partiju, najprije je stvarano određeno raspoloženje protiv nas. Govorili su nam da je ne možemo osnovati. A to je značilo da se Erdogan s tim ne bi složio. Iz njegovog ugla to je ogromna demonstracija sile. No, sve se mora posmatrati iz ugla građanina. Ukoliko nam uspije da razorimo zid straha, onda je led probijen. Mogu se kladiti da će naši izborni rezultati biti dobri.

Izlazite na izbore u savezu, u kojem ne učestvuje prokurdska HDP. Zar niste željeli imati HDP u svom savezu ili HDP nije željela s vama u savez?

Mi nismo imali susret sa HDP. Ja sam se susrela samo sa predsjednicima drugih partija. Pri tome se nije toliko radilo o HDP-u -  koliko o tome hoće li Abdullah Gül (op. red. bivši predsjednik Turske, koji važi kao protivnik Erdoganovog prezidijalnog sistema) - postati predsjednički kandidat našeg saveza. Ja sam bila protiv toga. No, polazim od pretpostavke, poznavajući obrasce ponašanja partijskog vrha, da HDP radije želi da djeluje sama za sebe. HDP se bori na dva fronta. Kako bi zadržala glasove svojih birača, mora sama ići svojim putem.

Kako onda Vi mislite da dobijete glasove turskih Kurda?

Turska se promijenila. Svi vidimo i doživljavamo da su se upravo kod mlade generacije uspjele etablirati vrijednosti 21. stoljeća i da se promijenio osjećaj pripadnosti jednoj etničkoj grupi, vjeri, politici. Kurdi ne žive samo na jugoistoku Turske. Oni žive u Istanbulu, Izmiru, Adani.Veća je sramota tvrditi da su neki već pokupili glasove tih ljudi, koji su poprimili sistem vrijednosti 21. stoljeća. Još je gore nekome ko traži demokratiju govoriti, birajte ove a one ne. Tu prije svega mislim na jugoistok Turske. Tu postoji HDP, potom PKK kao zabranjena naoružana separatistička organizacija i postoji svakako i AKP. A sada je nastala naša "Iyi Partei" u prevodu "Dobra partija" koja se pojavljuje kao treća opcija.

Svi govore o privrednoj krizi i recesiji. Koji recept vi imate za izlazak iz krize?

Najprije razvoj demokratije. Osnova za razvoj privrede je povjerenje u tržišta kako u unutrašnjosti tako i van zemlje ali i u one koji imaju vlast u Turskoj. Stoga ne bi trebalo biti više vanrednog stanja. Ne smije biti ekonomski sistem, koja funkcionira onako kako to jedan pojedinac želi. Predsjednicima Centralne banke i drugih ekonomskih institucija se mora dozvoliti da rade svoj posao. Sa uspostavom vladavine prava i funkcionirajućom demokratijom i privreda će dospjeti na pravi put. 

SAD ili Rusija, ko je po Vašem mišljenju pouzdaniji partner u ovom momentu?

U međunarodnim odnosima su osobne veze između političkih aktera od velike koristi. Ono što je odlučujuće nisu preference ka ovome ili onome već  već fantazije turske vlade o razvoju u Siriji. Takozvana "strateška dubina" AKP-a pretvorila se u svojevrsnu zamku. Na našoj granici na jugu sada smo prisutni skupa sa Amerikom i Rusijom. Šta je Turska dobila? Ništa. Zbog toga nam je potrebna transparentnost, ozbiljnost i nacionalna korist u našoj spoljnoj politici. Moramo uspostaviti prijateljske odnose sa Rusijom, Sirijom i SAD-om.

61-godišnja Meral Aksener je političarka konzervativne orjentacije i nije novi lik na turskoj političkoj sceni. Ona je bila prva kandidatkinja koja je objavila da će se, kao politička konkurentkinja Erdoganu, natjecati za funkciju predsjednice Turske. Ova bivša ministrica unutrašnjih poslova se prošle godine otcijepila od svoje partije MHP i osnovala nacionalno-konzervativnu "Iyi Partiju" ("Dobru partiju").

Razgovor vodila: Nevsin Mengü.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android