Turska između Evrope i Orijenta

Turska se može okretati i usmjeravati kako hoće: njene posljednje diplomatske aktivnosti, kao što je naprimjer njeno „ne“ u Vijeću sigurnosti UN-a kada se glasalo o uvođenju novih sankcija Iranu, popraćene su brojnim pitanjima na Zapadu. Da li Turska okreće leđa Zapadu? Vidi li ona možda svoju budućnost u islamskom taboru?

Turska preuzima sve više odgovornosti u konfliktnim regionima

Od Washingtona, Berlina i Bruxella preko Teherana i Bliskog istoka pa do Moskve Turska je na nišanu diplomatskih taktičara koji tu članicu NATO-saveza već 60 godina pokušavaju da instrumentaliziraju prema vlastitim ciljevima. No, odgovor na ta pitanja glasi: „ne“. Turska neće okrenuti leđa Zapadu iako članstvo u Evropskoj uniji, kao njen cilj, gubi na prioritetu. Na parketu međunarodne diplomatije Turska želi da preuzme više odgovornosti u konfliktnim regionima: na Bliskom istoku, na Kavkazu ili u posredničkoj misiji u atomskom sporu sa Iranom.

Turska se jasno odlučila za Evropu

Pitanje, da li se Turska sada po svojoj pripadnosti okreće ka Evropi ili više ka Orijentu, razumljivo je, ali nije opravdano. Moderna turska republika se od njenog osnivanja prije gotovo devet decenija jasno odlučila za Evropu i samim tim i za Zapad i njegove vrijednosti. Međutim, niti se Tursku raširenih ruku očekuju u Evropi, niti je to slučaj u islamskom svijetu zbog njene zapadne orjentacije.

I pored dobrog privrednog rasta u prvom kvartalu ove godine, u Turskoj su i dalje prisutni brojni problemi. Zemlja je polarizirana po pitanju religije, prisutne su brojne rupe na polju demokratije i slobode štampe, a turski premijer Erdogan teško prihvata kritike na svoj račun ili na račun njegove politike.

Evropa i Turska su potrebni jedna drugoj

No, Turska je dio Evrope. Evropa i Turska su kao nikada do sada iz više razloga potrebni jedna drugoj. Umjesto što stalno objašnjavaju zašto Turska ne može da se približi Evropskoj uniji, svim evropskim vladama bi bilo bolje da razmišljaju kako da to urade jer se radi samo o približavanju, a ne o ponopravnom članstvu.

Turska trenutno dobro radi na tome što se intenzivno angažira da poveća svoj uticaj u regionu, umjesto da bezuvjetno nastoji da postane članica jedne oslabljene i krizom zahvaćene Evropske unije.

Autor: Baha Güngor / Senad Tanović

Odg. urednik: Z. Arbutina