Trošna kuća sa dvoja vrata

Srpski političari mogu da se, zadovoljni, uzajamno potapšu po ramenu, a neki od njih će da se nasmiješe u kameru u društvu evropskih moćnika. Onda je taj dio priče završen. Čim se pređe na operativni nivo, pregovori sa EU će se pretvoriti u radikalne i bolne reforme. Osvrnimo se na porijeklo tih bolova.

Jednostrana socijalistička modernizacija zemlje u Titovoj eri doživjela je potpuni krah početkom devedesetih i završila je u ratnom haosu. Posljedice su sve do danas vidljive. Drugi pokušaj radikalne modernizacije, ovaj put sa evrokapitalističkim predznakom, naprosto je osuđen na uspjeh, jer je Srbija, tražeći samu sebe i svoj društveni i državni identitet izgubila već nekoliko decenija, pa nema vremena za gubljenje. Došao je čas da se zemlja trgne iz postjugoslovenske paralize. Predstojeći pregovori mogu da budu dobar okvir za oslobađanje od zabluda. Da bi popravio katastrofalno stanje u najvećoj državi prositekloj iz Jugoslavije zvanični Beograd u cijeli poduhvat mora uložiti puno vremena i energije. Ako bude sreće, stanje kompatibilnosti sa EU biće postignuto do kraja decenije.

Uprkos znatnim poteškoćama Hrvatskoj je bilo potrebno svega šest godina da okonča pregovore i sada je punopravna članica Unije. Taj primjer može da posluži Srbiji kao ohrabrenje. Međutim, postoje i zastrašujući primjeri. Prvi zahtjev za prijem u tadašnju Evropsku ekonomsku zajednicu Turska je podnijela prije 55 godina. Dakle, brzina približavanja ne zavisi samo od truda kandidata već i od globalnih geopolitički prilika. Ipak, trebalo bi da Srbija taj proces konsekvetno dovede do kraja, ne zbog Brisela, već zbog budućnosti svojih građana.

Poglavlje 35

Pri tome će otpasti neki uvriježeni stavovi koji su plod slatkog samozavaravanja. Prije svega, riječ je o politici prema Kosovu. Preambula Ustava iz 2006. ističe da je Kosovo sastavni dio Srbije. Evropska unija pregovara upravo sa tim „sastavnim dijelom“ o ugovornim odnosima nezavisno od Srbije. Sa istim „sastavnim dijelom“ srpska Vlada je uz posredovanje i pritisak Unije potpisala Briselski sporazum o normalizaciji odnosa. Može se desiti da Srbija u pregovorima vrlo brzo mora da zaviri u poglavlje 35, koje iza bezazlene oznake „Razno“ krije upravo kosovsko pitanje. A to opet znači da će Beograd prije ili kasnije morati da ublaži svoju ustavnu formulaciju da, normalizujući odnose sa Prištinom, ne bi djelovao protivustavno. U isto vrijeme Srbija uz rusku podršku blokira pristup Kosova Ujedinjenim nacijama, na veliko nezadovoljstvo Londona, Pariza i Berlina. Osim toga, u Hagu postoje i tužba Hrvatske i protivtužba Srbije za genocid u ratu devedesetih. Korektni odnosi sa susjedima jesu bitna pretpostavka članstva u EU, a dobri susjedi uvijek daju prednost sporazumnom rješavanju sporova.

Sljedeći kamen spoticanja jeste strateško energetsko partnerstvo sa Rusijom. Gazprom gradi cijevi kroz koje će Južnim tokom moći da prođe samo ruski gas. Takav monopol nije u skladu sa odredbama o tržišnoj konkurenciji Evropske unije. Uprkos najavama da će Brisel cijelu stvar riješiti bilateralno sa Moskvom, Srbija bi u odmjeravanju snaga mogla da dospije u nezavidnu situaciju da bira između ruskog gasa i kredita i obaveza prema Briselu.

Iako srpski političari rado ponavljaju krilaticu srpskog predsjednika Nikolića da je Srbija „kuća sa dvoja vrata, prema istoku i prema zapadu“ jednom će neko morati da kaže gdje je glavni a gdje sporedni ulaz. Stalno balansiranje između svjetova, koje podsjeća na Titovu nesvrstanu politiku, ne može se primjenjivati dovijeka.

Najbitniji će ipak biti pregovori koji se tiču pravne države. Uspjesi u prethodne dvije godine, spektakularna hapšenja oligarha i pripadnika tajne službe koji su u Miloševićevo doba ubijali novinare ne mogu da prikriju gomilu drugih strukturnih problema. Pravosuđe nije efikasno i na njega je moguće uticati, svakodnevna korupcija je pustila duboki korijen. Tu su i pogrešne privatizacije, nedovoljan priliv stranih investicija, prenaduvana državna uprava, zastarjela infrastruktura. Posao, karijeru i fotelje dijele partije, uspjeh je zasnovan na partijskoj knjižici, građani su uglavnom taoci partokratije.

Sve će se ovo bez emocija snimiti u takozavnom „skriningu“. Srbija će morati da zasuče rukave.Veliki istorijski ciljevi iz ratnog Dvadesetog vijeka, za koje su poginuli i milioni Srba i njihovih neprijatelja, stvar su prošlosti. U Beogradu će se ubuduće stvarati istorija tako što će se postepeno primjenjivati svi standardi potpuno prosječne članice Evropske unije. Već to je dovoljno ambiciozan cilj čije ostvarenje može potrajati.

Autor: Dragoslav Dedović

Odgovorna urednica: Zorica Ilić