1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Trnovit put do braka

20. maj 2010

U Libanu nisu priznata civilna vjenčanja, odnosno vjenčanja pripadnika različitih vjera. Međutim, u ovoj zemlji je takav brak priznat samo ukoliko je sklopljen u inostranstvu.

https://p.dw.com/p/NRBy
BejrutFoto: AP

U tradicionalnom arapskom svadbenom folkloru u Libanu mogu uživati samo supružnici iste vjere ili vjerskog opredjeljenja: suniti sa sunitima, šiiti sa šiitima ili kršćani sa kršćanima. Brakovi sa partnerima koji pripadaju drugoj ,od ukupno 18 konfesija u zemlji, za većinu porodica su nezamislivi i sramotni. „Moj prvi problem bila je porodica koja nije prihvatila mješoviti brak,“ priča Ali Khalife dok sjedi u jednom modernom baru u centru Bejruta. Ovaj bar nije međutim oličje libanskog društva. Ali predaje matematiku i građansko pravo, nije religiozan musliman i već pola godine je vjenčan sa Libankom sunitkinjom. Između dva pravca u islamu je u međuvremeno nastao toliki jaz kao između muslimana i kršćana. To je njemu i njegovoj supruzi priredilo brojne probleme jer ih porodice nisu podržavale.

“Libansko rješenje”

U Libanu ne postoje tzv. civilna vjenčanja koja se sklapaju u matičnom uredu. Brakovi, razvodi i nasljedstvo regulišu isključivo religiozni sudovi. U mnogim slučajevima, ukoliko se radi o supružnicima različite religije, očekuje se da jedan od partnera pređe na religiju onog drugog ili se traži neki drugo, libansko rješenje. „Libanci koji se tako ne mogu ili ne žele vjenčati odlaze na Kipar ili u Grčku. Nudimo bračna putovanja sa svim neophodnim dokumentima, letom i hotelom. Moguće su čak i specijalne želje. Frizerske usluge, cvijeće. Dakle, kompletan servis,“ priča službenica jedne turističke agencije.

Eheringe Symbolbild Ehe
Da bi se vjenčali, neki Libanci moraju otići u inostranstvoFoto: BilderBox

Na Kipru udaljenom pola sata leta od Bejruta, službenici i matičari su naviknuti na ovu vrstu turizma. Ovdje ne dolaze samo Libanci već i parovi iz Izraela koji je sa Libanom zvanično još u ratu.

Kada jedan par sklopi brak na Kipru, onda taj brak u njihovim matičnim zemljama bez problema bude priznat. Ali Khalife o tome kaže: „Brak sklopljen na Kipru koji potvrdi ambasada i informacije proslijedi Ministarstvu vanjskih poslova. Ono dalje taj dokument pošalje Ministarstvu unutrašnjih poslova koje ozvaniči sklapanje braka.“

Brojni Libanci ovu skupu i malo romantičnu formu sklapanja braka smatraju šikaniranjem i paradoksom. Mnogi to, kao i činjenicu da ih porodice ne podržavaju, teško podnose, tako da samoubistva u ovoj zemlji nisu rijetka pojava.

Autor: Ulrich Ledhold

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić