Tri prijedloga za slobodu štampe

Zabrane objavljivanja novina, lišavanje ekonomske osnovice, hapšenje i zatvaranje su obrasci ponašanja represivnih država kojima nastoje da potisnu izražavanje mišljenja u svojim zemljama. Ali sada postoje i opasnosti koje nisu tako lako uočiljive - naročito viralna struktura Interneta: ljudi, a sve više mašine, šire laži, lažne video snimke i fotografije s ciljem manipulacije. Lažne vijesti, kampanje dezinformacija na društvenim medijima, klevete i prijetnje postale su uobičajena pojava.

Tu su sve češće na djelu pravi profesionalci komunikologije. Na primjer, na RT-u (Russia Today) ali u međuvremenu nažalost i na Al Džaziri. Njihova komunikacija djeluje prijateljski, ponekad je duhovita. U komplikovanom svijetu, oni privlače pažnju simplifikacijom odnosno pojednostavljenjem sadržaja. Pored toga, sve više država pokušava da pretvori kosmopolitski internet u cenzurisani intranet svoje zemlje. Te pojave vidimo u Iranu, Kini, takođe u Rusiji i u Turskoj.

Na ovo postoji samo jedan odgovor: Ljudi moraju naučiti da razlikuju laž od istine, medijska pismenost mora postati sastavni dio školskog obrazovanja, a za odrasle moraju postojati atraktivne ponude. Ponude u kojima se posreduje i ajsno kaže da na kraju nije samo ugrožena sloboda medija, već potencijalno i privatna sloboda pojedinca.

Takmiče se u dodvoravanju Kini

Demokratski političari iz cijelog svijeta, uključujući i one iz Evrope i Njemačke, nadmašuju jedni druge u pokušaju da se dodvore Kini. To da u toj zemlji ne postoji sloboda štampe i da su blokirane nezavisne ponude stranih medijskih kuća kao što je Dojče vele, ne igra nikakvu ulogu. Predstavnici biznisa gledaju Kinu sa aspekta biznisa, a ne iz perspektive ljudskih prava.

I u Iranu se raspravlja o ekonomskim mogućnostima, a ne o više od 20 novinara koji su u zatvorima za mučenje Revolucionarne garde. U Bangladešu i Pakistanu blogeri rizikuju svoje živote dok kritički izvještavaju o rastućem islamizmu u svojoj zemlji. Ozbiljne podrške iz inostranstva - nema. Svijet hvali saudijskog princa jer je ženama dozvolio da idu u bioskop, na sportske stadione, pa i da voze automobile. Ali gdje je protest zbog toga što je bloger Raif Badavi još uvek u saudijskom zatvoru?

Lista bi mogla da se nastavi. To je tužna lista. Danas je dobar dan da političare ocijenimo po tome šta rade protiv rastućih napada na slobodu medija. Da li diktatorima jasno pokazuju koje su naše vrijednosti? Da li su spremni da odustanu od biznisa ako su ove vrijednosti grubo prekršene? Da li pomoć u razvoju povezuju sa poštovanjem ljudskih prava i slobode štampe?

Novinari kao uzori

Sloboda štampe ne zavisi samo od onih gore. Pravni okvir je jedno, a unutrašnji stav svakog novinara je drugo. Naročito novinari iz zemalja sa slobodarskim medijskim sistemom moraju služiti kao uzori za kolege koji rade pod teškim okolnostima.

Za mene, biti novinar znači uvijek biti kritičan prema sopstvenim uvjerenjima - ili prema uvjerenjima kolega - i uvijek postavljati pitanja. I da, pritom se ne plašiti da dobijete aplauz sa pogrešne strane. Na primjer, veoma sam zabrinuta zbog diskusije o tome da li bi uopšte trebalo da razgovaramo sa političarima iz desničarske populističke „Alternative za Njemačku". Ako ignorišemo čitave političke grupe, nezgodne političare ili druge javne ličnosti koje se ne uklapaju u naš pogled na svet, ostavljamo prazninu, koju onda popunjavaju drugi. I time štetimo slobodi štampe, koju danas želimo da proslavimo.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android