Tramp i Putin: "Tanka je linija što spaja i razdvaja"
26. juni 2018
O čemu se sve u Beču nije pregovaralo. Decenijama su Hobsburgovci tamo rješavali problem svog multietničkog carstva. Austrijski ministar spoljnih poslova, početkom 19. vijeka bio je domaćin epohalnog kongresa, poznatom po imenu tog grada. Oko 200 godina kasnije tamo je sa Iranom potpisan nuklearni sporazum, a nedavno je u Beču, u velikoj mjeri, riješen i spor oko imena između Grčke i Makedonije.
Potpuno u duhu diplomatsko-tajanstvene tradicije oglasio se austrijski kancelarski ured. Na pitanje lista "Standard” o mogućem sastanku predsjednika SAD Donalda Trampa i njegovog ruskog kolege Vladimira Putina u Beču, u odgovoru je samo ukazano da je taj grad "mjesto dijaloga”. Austrijski vicekancelar Hajnc-Kristijan Štrahe (Slobodarska partija Austrije, FPÖ) u intervjuu za njemačku televiziju bio je jasniji: "Spremni smo da pomognemo u realizaciji jednog takvog sastanka”, kazao je za program "Rusija 24”.
Da bi diplomatska tradicija grada mogući sastanak Trampa i Putina mogla da usmjeri na konstriktivnu stazu, još uvijek ne važi za sigurno. Nesigurnost postoji već kada je riječ o terminu. Šef diplomatije SAD, Majk Pompeo, za američku televiziju MSNBC je izjavio da Trampov savjetnik za bezbjednosna pitanja, Džejms Bolton, uskoro leti za Moskvu, kako bi razgovorao o sastanku dvojice predsjednika. Tramp će se sastati sa Putinom „ne previše dugo nakon tih razgovora", kazao je Pompeo.
Kada će sastanak tačno biti, još uvijek nije poznato. Ali vjerovatno neposredno prije ili poslije NATO samita u Briselu, koji se održava 11. i 12. jula. Za sada još ništa nije sigurno.
Ukoliko se održi neposredno uoči samita, NATO-partneri bi to mogli da shvate kao uvredu. Ali čak i sastanak nakon samita bi za članice alijanse bio prihvatljiv samo ukoliko bi ga Tramp iskoristio kako bi sa svojim partnerima tamo istakao zajedničku poziciju u odnosu prema Rusiji. Prema dosadađnjim iskustvima, ni u kom slučaju ne izgleda izvjesno da će to učiniti.
Za stolom sa Putinom
Predsjednik SAD očigledno mnogo polaže na svoj lični uticaj. O tome je, povodom samita G7 govorio u intervjuu za američku televiziju „Foks njuz": „Kada bi Vladimir Putin sjedio ovdje pored mene za stolom …., moga bih da mu kažem: da li biste mi učinili uslugu? Da li biste se povukli iz Sirije? Da li biste mi učinili uslugu? Da li biste se povukli iz Ukrajine? Ne bi trebalo da budete tamo. Povucite se."
Trampovo vjerovanje u djejstvo njegove ličnosti, u američkim medijima je primljeno sa čuđenjem. Rusko povlačenje iz Sirije i Ukrajine tumačiti kao „uslugu" je „više nego naivno", piše onlajn magazin „Slate". „To je narcisoidno i potencijalno opasno". Kao ništa manje čudno se doživljava Trampova teza da je Rusija isključena iz kruga G7, zato što Trampov prethodnik Barak Obama „nije hteo" Putina.
Zabrinutost savjetnika
Trampovi, djelimično, očigledno spontani potezi, u odnosu prema Putinu, pa tako i Rusiji, bi mogi da donesu zaokret koji i nije usaglašen sa njegovim ministrima. „Putin pokušava da razbije NATO", ocijenio je sredinom juna ministar odbrane Džejms Matis. „On pokušava da umanji privlačnost zapadnog demokratskog modela i da potkopa moralni autoritet Amerike".
Zabrinutost da bi Tramp takve prigovore mogao da stavi na stranu, posebno je porasla nakon sastanka sa sjevernokorejskim diktatorom Kimom Džong Unom. Uobičajeno je da se sastanci šefova država pažljivo pripremaju na najvišem spoljnopolitičkom i diplomatskom nivou. Nešto slično, poput tog sastanka, Amerika nije doživjela.
"Putin zna šta hoće"
Svojom spontanošću, Tramp se znatno razlikuje od svog potencijalnog sagovornika u Beču. „Putin na takve sastanke dolazi maksimalno pripremljen", citira magazin „Politiko" bivšeg američkog ambasadora u Rusiji Majkla Mekfola. „On zna šta želi da postigne."
Putin važi sa lukavog pregovarača, koji jake strane i slabosti svojih sagovornika intuitivno prepozna. U skladu sa tim razrađuje pregovaračku taktiku. Trampova najslabija strana je, ocjenjuje „Politiko", osjetljivost na laskanje. Ukoliko Putin to iskoristi, Tramp bi mogao da izgovori stvari koje su u suštoj suprotnosti u odnosu na stav njegovih savjetnika.
Pritom bi Putinu dovoljne bile već i lijepe slike sa sastanka sa Trampom. One bi, ocjenjuje "Politiko” njegovim političkim potezima – aneksija Ukrajine, podrška sirijskom diktatoru Bašaru al Asadu ili pokušaj suzbijanja NATO – mogle da daju jedan, više prijateljski izgled.
"Cikloni bi mogli da se povežu u oluju”
Za zapadne partnere SAD taj sastanak sa sobom nosi potencijalne rizike. Već sada je evropsko-američki odnos opterećen nizom sporova – uvođenje carina, planirani gosovod Sjeverni tok 2, diskusija o finansiranju NATO. "Veoma je moguće da se ta područja niskog pritiska povežu u veliku oluju, koja bi napravila veliku štetu sa ove i one strane Atlantika”, piše za berlinsku "Fondaciju nauka i politika” politikolog Marko Oberhauz.
Ukoliko se Putin i Tramp u Beču lično zbliže i ukoliko Tramp to iskoristi kao povod za nastavak prijateljskih gesti u pravcu Rusije, to bi Evropljanima dodatno otežalo situaciju. Jer Putin, koji je u martu ponovo izabran za predsjednika, trenutno ima malo razloga da se oprezno ophodi prema Evropi. „Putin je profitirao od provokacija prema Zapadu i on će ih i dalje koristiti za jačanje moći u zemlji", piše stručnjak za Rusiju Štefan Majster iz „Njemačkog društva za spoljnu politiku".
Za Evropljane bi zato bilo važno da na mogućem sastanku ruskog i američkog šefa države bude što manje takve spontanosti.