Tko šije lopte za svjetsko prvenstvo?
1. juni 2006Lopta je okrugla, a igra traje tri do četiri sata. Tako je barem za šivače lopti u Sialkotu u Pakistanu. To je ozbiljna igra. Radi se o preživljavanju, a ne o razonodi. Oko 80% nogometnih lopti koje se proizvode u svijetu dolazi iz pogona ovog industrijskog centra na sjeveroistoku Pakistana. Velike svjetske firme, poput Nikea ili Addidasa šiju svoje lopte u Sialkotu ili obližnjem Wazirabadu. Jedna njihova lopta u evropskim prodavaonicama košta između 90 i 190 Eura. Mukammad Nadin, jedan od radnika koji po 14 sati dnevno šiju lopte, zarađuje malo više od pola Eura po lopti. Malo računice: Nadin je brz, napravi ponekad i pet lopti za dan – i zaradi ukupno oko tri Eura. Za igranje nogometa on nema niti vremena, niti volje:
„Ja sam Muhammad Nadin, i ne igram nogomet. Nemam vremena za to. Ja zarađujem novac na loptama. Šijem i šijem. Ujutro ustajem u šest sati, naveče se vraćam kući. Čitav dan šijem. To iscrpljuje. „
Pritom Nadin, koji radi u pogonima Sage, ima još dobre radne uvjete, objašnjava Mukhtar Ahmed Tahir, učitelj iz Sialkota:
„Saga je jedan od većih proizvođaća u Sialkotu, a to je centar pakistanske industrije sportskih artikala. A lopte iz sage koriste se i na svjetskom prvenstvu, one se rade za FIFU. Tu su uvjeti rada dobri, to su odlična radna mjesta. Drugdje je puno gore.“
Otkako su u javnosti objavljeni izvještaji o izrabljivanju ljudi u pogonima koji rade za Nikie ili Addidas, oni su preuređeni gotovo u odjele posebnog stpnja sigurnosti. Ulazak strancima je nemoguć, a radnicima je zabranjeno da razgovaraju sa novinarima. Uvjeti rada su često nemogući. Naročito u pogonima za štavljenje kože, gdje djeca golim rukama štave kožu mokraćom. Otkako su međunarodni koncerni zabranili da se djeca zapošljavaju u šivaonicama – zbog lošeg imidža koji im to donosi – dječja radna snaga prebačena je u sakrivene zakutke.